Zimski kralj
Kraljevina Bohemija (današnja Češka) i njeni protestantski stanovnici su se 1618. odlučili na neovisnost od Habsburga. Zbog toga su za svog kralja izabrali Fridrika koji već u doba vladavine dobiva nadimak zimski kralj.
Gotovo 100 godina je na području Svetog Rimskog Carstva Njemačkog naroda vladao mir između protestanata i katolika. Kao što je još Volteire govorio u XVIII stoljeću Sveto Rimsko Carstvo nije bili niti sveto, niti rimsko, niti carstvo jer je bila riječ o federaciji kojom predsjeda izabrani car.
Habsburzi su još od Karla V vodili pomirljivi vjersku politiku u sklopu koje nisu nametali Katoličanstvo. Svi su bili svjesni toga da će ta politika završiti izborom Ferdinanda II za cara pa su protestanti počeli strahovati za budućnost.
Bez obzira na to protestantski plemići Bohemije proglašavaju 06.06.1617. Ferdinanda svojim kraljem. To je pravno gledajući iznimno važan događaj pošto svi oni koji se sljedeće godine protiv njega bune postaju izdajnici.
Niti 12 mjeseci kasnije započinje velika protestantska pobuna bacanjem guvernere Bohemije s visoke kule. Riječ je o pobuni od 23.05.1618. kojom započinje Tridesetogodišnji njemački vjerski građanski rat. Nužno je ovdje naglasiti da Ferdinand nije odgovoran za pobunu jer Bohemijom i Svetim Rimskim Carstvom još uvijek vlada car Matija Habsburg.
Bez obzira na pobunu rat nije započeo jer u Beču polako, ali sigurno umire car Matija. Njegova smrt 20.03.1619. pokreće izbor novog cara Svetog Rimskog carstva koji je izabran tek 28.08.1619. Svi su unaprijed znali da će Ferdinand biti izabran, ali trebalo se držati procedure.
Nakon početka pobune bohemijskim plemićima je trebala osoba koja će im biti kralj. Jan Georg I protestantski vladar susjedne Saske njihovu ponudu odbija, a vjerojatno ista poruka dolazi iz Prusije. Zbog toga sada već očajni pobunjenici za svog kralja 26.08.1619. proglašavaju Fridrika Falačkog. Kako je on bio zet engleskog kralja Jakova možda su Česi očekivali njegovu pomoć ? Beč je znao da te pomoći neće biti pa ga od početka ismijava i zove zimskim kraljem.
Niti mjesec dana nije bilo prošlo, a svi su znali da će Fridrik izgubiti tek dobivenu krunu. Venecija, Nizozemska i Savoja ga obavještavaju da mu neće pomoći u ratu,a susjedna Saska će ubrzo početi rat protiv njega. Užasnut situacijom on u proljeće 1620. počinje bacati pravne argumente da je on zakoniti kralj i da Sveto Rimsko Carstvo nema pravo vojno intervenirati.
Argument Habsburga u tome postaje da je Ferdinand zakonito 06.06.1617. izabran za kralj Bohemije i da je stoga Fridrik uzurpator. Riječ je o logici koju prihvaćaju katoličke i protestantske države pa ga se realno odrekla i Engleska.
Tijekom ljeta 1620. su protestantska Saska s sjevera i katolička Austrija s juga započele napad na Bohemiju. Fridrik je svoju vojsku stoga povukao u blizinu Praga gdje se 08.11.1620. vodila Bitka kod Bijele planine. Sam zimski kralj nije vodio bitku nego je bio pobjegao u Prag iz kojeg potom bježi u izgnanstvo. Navodno je nakon bitke i više od 80% bohemijskih plemića pobjeglo u izgnanstvo.
Time njegova kraljevska vladavina u Bohemiji završava, ali ne i u Falačkoj pa se rat prenio na njeno područje. Riječ je o carskom ratu koji završava 05.11.1622. kada Falačka pada pod vlast Habsburga, a zimski kralj Fridrik i njegova žena bježe u Nizozemsku.
Priča Fridrika i njegove žene, engleske princeze Elizabete Stuart na kraju ima sretan kraj. Po završetku 30 godišnjeg Njemačkog građanskog rata (1618.-1648.) njihov sin ponovno postaje vladar Falačke. Još zanimljivije zvuči da njihov unuk Đuro postaje 1714. kralj Engleske, Škotske i Hanovera.
Za Čehe priča s druge strane završava užasno. Dana 21.06.1621. pobunjeni bohemijski plemići koje su Habsburzi uhitili su u Pragu pogubljeni. Riječ je o jednom od najtamnijih događaja u povijesti Češke. Sama Bohemija/Češka je potom praktički svedena na status habsburške provincije.
Neki bi stavili poveznicu između tog Češkog događaja i našeg Sabora u Križevcima 27.02.1397. što ne bi bilo pravilno. Hrvatska je smatrajući kralja Žigmunda mrtvima izabrala novog kralja i potom poništila svoju odluku. Zbog toga je Žigmund bez suda ili ičega sličnog pogubio hrvatske plemiće na Krvavom saboru.