Berlinale
Njemački filmski festival Berlinale je već iznimno dugo woke festival. Možemo slobodno reći da je bio woke prije nego što je pojam izmišljen, ali nećemo ići toliko u prošlost.
Berlinale ili punim imenom Berlinski internacionalni filmski festival je osnovan 1951. i danas spada među 3 najvažnija europska filmska festivala. Ostala dva važna europska festivala su onaj u Canesu i Veneciji.
Kako je riječ o festivalu koji se održava u veljači ovogodišnji, znači 76 je već održan i nagrade su podjeljene. Prije nego što se zabavimo njime i tamošnjim njemačkim reakcijama prvo ćemo skočiti koju godinu unazad.
Cilj tog skoka unatrag je pokazati samo što Berlinale u svom radu propagira, promovira. Kao jedan od najboljih primjera toga je rumunjski film iz 2021. imena Bad Luck Banging or Loosy Porn. Film je pobjednik Berlinalea 2021., a bavi se navodnim licemerjem ljudi prema onima koji se bave pornografijom !? Ima li smisla reći da je film bio financijski debakl ?
Sljedeće godine iznenađujući pobjednik postaje katalanski film Alcarras. Riječ je o filmu čija tematika je uništavanje nasada kako bi se izgradila solarna elektrana i odbijanju poljoprivrednika da ide s tokom vremena.
Pobjednik 2023. postaje francuski dokumentarni film On the Adamant. Riječ je o filmu koji se bavi događajima na psihijatriji. Kako je psihijatrija ružan pojam koristi se pojam strukture za lječenje odraslih s mentalnim problemima. Nije teško zamisliti da je riječ o filmu kojeg praktički nitko nije htio gledati.
Potom 2024. pobjedu ostvaruje film Dahomey koji govori kako su bjelci opljačkali to afričko robovlasničko kraljevstvo i prije svega o povratku opljačkanog natrag u Afriku. Riječ je o filmu koji je imao još manje gledatelja od prethodnog.
Prošle godine pobjednik postaje norveški film Snovi koji se bavi ljubavlju učenice i učiteljice. Normalno osnovna tematika filma je kako se obitelj učenice prema tome odnosi.
Ove godine za razliku od prošlih Njemačka navodno slavi pobjedu navodno njenih filmova. Ta pobjeda je ujedno i razlog za današnji tekst. Po prvi put nakon više od 20 godina Njemačka je ostvarila pobjedu na vlastitom filmskom festivalu. Posljednji put je tu pobjedu bio ostvario 2004. „njemački” redatelj Fatih Akin.
Nakon tog Njemca pobjedu 2026. ostvaruje Ilker Catak svojim filmom Žuta pisma. Riječ je o „njemačkom” filmu s „njemačkim” redateljom čija radnja se događa u Turskoj,a bavi se represijom intelektualaca. Da je film politički podoban u Turskoj kao u Njemačkoj ona bi ga s više razloga hvalila kao svojega, ali…
Njemački državni Deutsche Welle slavi ovu pobjedu „svog” filma i nagradu za najbolju glumicu koju dobiva Njemica. Ona ju dobija za ulogu žene koja se u 17 stoljeću predstavlja kao muškarac. Priznajte da niste iznenađeni !?
Red je spomenuti ovdje i palestinskog redatelja ne radi njegovog filma o Gazi nego zbog kritike Njemačke. U svom govoru on napada Njemačku da je suučesnik genocida u Gazi. O tom genocidu smo već pisali prije par dana i tu ćemo stoga stati.
Ukratko Berlinale nagrađuje woke filmove, u realnosti filmove koje baš nitko ne gleda. Njih ne gleda čak niti elita koja propagira poruke koji se u njima javljaju.