Talijansko zlato

  Talijanska središnja banka ima treće najveće zlatne rezerve na svijetu. Istovremeno Italija je jedna od najzaduženijih država na svijetu, pa tamošnja premijerka želi iskoristiti talijansko zlato.

  U travnju 2025. javni dug Italije je iznosio 3063.5 bilijuna eura što iznosi oko 136% BDP-a. Time se ona po zaduženosti nalazi na drugom mjestu u Europskoj uniji, odmah nakon Grčke, a ispred Francuske.

  Po tom pitanju zaduženosti Italija ima dvije europske specifičnosti. Prva bi bila da visina njenog javnog duga već desetljeće stoji na istom mjestu,a druga bi bila da je taj dug više od duplo veći od dopuštenog. Po europskom ustavu/sporazumima javni dug ne smije biti veći od 60%, a talijanski je 136%.

  Istovremeno je Italija kao što smo u uvodu rekli treća u svijetu po zlatnim rezervama koje se nalaze u središnjoj banki. Više zlatnih rezerva od nje imaju samo SAD i Njemačka, ali u usporedbi s javnim dugom one su minimalne.

  Time želimo reći da Italija u svojoj središnjoj banki ima 2452 tone zlate u vrijednosti od 285 milijardi eura. Riječ je o zlatu koje talijanska vlada sada želi iskoristiti što rezultira manjom političkom krizom.

  Ta kriza nastaje pošto kao što Europska središnja banke interpretira da to zlato nije od Italije nego od njene neovisne središnje banke. Njeno uzimanje bi predstavljalo kršenje neovisnosti talijanske središnje banke pa je pozvala vladu da se s njom dogovori.

  Razlog za taj u realnosti riskantni potez vlade Giorgie Meloni se nalazi u tamošnjoj proračunskoj situaciji. Početkom godine se očekivalo da će talijanski proračunski deficit iznositi 3.3% BDPa,a sada se očekuje da će biti 3.0%.

  To je po europskim fiskalnim pravilima granična vrijednost koja rezultira ili dizanjem poreza ili snižavanjem potrošnje. Kako bi se izbjegla nužnost pokretanja jednog ili drugog negativnog poteza vlada je došla na ideju da koristi zlatne zalihe.

  Ona je došla na ideju da prodajom možda čak i 200 tona zlata smanji javni dug i proračunski deficit. Talijanski protivnici ove mjere navode da je Velika Britanija prije 26 godina pokušala prodati svoje zlato što je rezultiralo svjetskim kolapsom cijena. Zbog toga po njima plan Meloni ne može funkcionirati čak i ako ignorira Europsku središnju banku.

  Bez obzira na te i druge kritike vlada nije odustala od svog plana po kojem zlato „središnje banke pripada Talijanima”. To je bio zaključak relativno opuštene sjednice vlade koji se održao 03.12.2025.

  Općenito govoreći vlada se oko kritika ne nervira jer je njen proračun za 2026. dobio blagoslov Europske unije. On je dobio blagoslov pošto će navodni proračunski deficit iznositi „samo” 2.8% BDPa. Njime je Europska unija ujedno blagoslovila poreznu reformu kojom se uvodi smanjivanje poreza za bogatije (flat tax) i porez na banke.

  Kako će priča o talijanskom zlatu završiti u stvarnosti nitko ne zna. S jedne strane zahvaljujući većini u parlamentu Meloni može izglasovati svoj zakon. S druge strane glavno pitanje postaje da li će to Europska unija na kraju prihvatiti.

  Za talijansku vladu je to u međuvremenu prestalo biti prioritet jer je napustila europske pretnje zbog previsokog proračunskog manjka. To je trenutačno prestalo biti prioritet, ali kada kreneš na neki put moraš ga završiti ili ispadneš slabić.

   Zbog toga Meloni nema drugi izbor nego nastaviti svojim putem.