Portugalsko kolonijalno carstvo

  Prije par dan se na skupu Europske unije i Afričke unije u Angoli obilježilo pola stoljeća neovisnosti te i drugih država. Ta neovisnost predstavlja događaj kojim završava Portugalsko kolonijalno carstvo.

  Na početku 15 stoljeća Portugal je malena siromašna državica na kraju Europu okružena puno jačim susjedom i morem. Kako protiv susjeda nije mogla tamošnji politički vrh odlučuje da je jedino preostalo rješenje traženje pomorskih puteva do Indije iz koje u Europu stižu preskupe mirodije.

  Prvi dio novog kolonijalnog carstva postaju nenaseljeni otok Madeira (1418.) i isto tako nenaseljeni Azorski otoci (1427.). Potom portugalski brodovi počinju ciljano ploviti uz zapadne obalu Afrike pa otkrivaju nenaseljene Zelenortske otoke (1462.) na kojima je stvoreno prvo europsko ekvatorsko naselje.

  Istražujući tako desetljećima zapadnu obalu Afrike putujući u smjeru juga portugalski brodovi 1488. dolaze do njenog najjužnijeg dijela nakon čega iznimno brzo otkrivaju istočnu obale crnog kontinenta i 1498. Indiju.

  Tijekom tih svojih putovanja do Indije kako bi se muslimanski monopol na trgovinu s njom zamjenio Portugalskim njegovi istraživači otkrivaju i Brazil. Osim samog otkrivanja novih zemalja Portugalci gradi utvrde. One prvobitno služe kao odmorište brodova i za trgovinu s lokalnim stanovništvom,a potom i za kupovinu robova od subsaharskih državica.

  U pravom smislu te riječi vrhunac Portugalskog kolonijalnog carstva nastupa 1557. kada mu Kina daruje u Macao kako bi služio kao mjesto za trgovinu ove dvije države.

  To je doba kada su portugalske utvrde raširene po cijelom starom svijetu pa je Portugalac 1580. mogao putovati od Lisabona, preko Madeire i Zelenortskih otoka do Luande i otoka Mozambik pa potom do Goe u Indiji bez da ikada napusti portugalskih teritorij. Put dalje on na isti način može nastaviti preko Melake (Malezija) i Jakarte do Macao i japanskog Nagasakija.

  Riječ je o zlatnom vremenu Portugala koje završava te 1580. izumrećem tamošnje vladajuće dinastije. U osnovi Portugal je 1499 imao prilike anektirati Španjolsku, ali sudbina to nije dopustila, pa 1580. Španjolska anektira Portugal. U stvarnosti ona ga nije anektirala nego nametnula personalnu uniju.

  Tijekom španske vladavine Portugal gubi dio svojih kolonija, a potom i drugi dio tijekom borbe za neovisnost koju ostvaruje 1640. Dovoljno je reći da tijekom ovog razdoblja Portugal gubi Bombay, Melaku i Jakartu, a jedva zadržava Brazil.

  Sljedećih više od sto godina sada već internacionalno nevažni Portugal kontrolira svoje kolonije u savezu s Engleskom koji traje još od XIV stoljeća. Taj savez izaziva bijes Napoleona pa on 1807. bez borbe osvaja Portugal iako su obje strane imale jednaki broj vojnika. Portugalskom regentu i prestolonasljedniku Ivanu VI nije uopće palo na pamet braniti domovinu nego seli dvor u dotadašnju koloniju Brazil.

  Tom odlukom Rio de Janeiro 1808. postaje glavni grad Portugala. Tamošnje stanovništvo je s zadovoljstvo prihvatilo promjenu svog status iz kolonije u središnje područje, ali nakon povratka kralja u Lisabon Brazil se pobunio i postao neovisan.

  Nakon Napoleonskih ratova Portugal je bio sveden na Portugalsku Indiju (prije svega Goa), Macao, Istočni Timor, Zelenortske otoke, utvrde na obali današnjeg Mozambika, Angole i Gvineje. Iz tih afričkih utvrda tijekom krajem 19 stoljeća nastaju istoimene Portugalske kolonije.

  Sve navedene kolonije preživljavaju do poslije Drugog svjetskog rata. Prva kolonija koju Portugal gubi su njegova područja u koje 11.11.1961. Indija vojno anektira. Sve ostale kolonije ostaju u sastavu Portugala do vojnog puča 25.04.1974.

  Glavni razlog za vojni puč koji dovodi do raspuštanja parlamenta i svrgavanja predsjednika je postaje odbijanje časnika da se bore protiv oslobodilačkih pokreta u Africi. Praktički odmah nakon puča novoformiranja vojna hunta daruje neovisnost portugalskim kolonijama.

  Prvo neovisnost dobiva Gvineja Bisau (10.09.1974.), potom Mozambik (25.06.1975.) i Angola (11.11.1975.),a na kraju i Istočni Timor (28.11.1975.). Riječ je inače o priči koja nema sretan kraj pošto u Angoli i Mozambiku izbijaju višedesetljeni građanski ratovi, a Indonezija vrši invaziju Istočnog Timora.

  Time je ukinuto Portugalsko kolonijalno carstvo iako mu je u vlasništvu još ostao Macao. On je ostao u portugalskom vlasništvu do 1999. samo zato što ga Kina 1974. odbija primiti od portugalske vojne hunte.