Europski životni standard
Priča o uspjehu ili neuspjehu Europske unije je ujedno priča o njenoj ekonomiji. U stvarnosti to je priča o jednom megalomanskom neuspjehu pošto europski životni standard stagnira već 17 godina.
Glavni razlog za postojanje bezbrojnih državnih i paradržavnih gospodarskih stručnjaka je da mute istinu, a ne otkrivaju toplu vodu. To mutenje vode se dela mješanjem bruto domaćeg proizvoda i bruto domaćeg proizvoda po stanovniku. Prvi navedeni prikazuje gospodarsku snagu države,a drugi životni standard njenog stanovništva.
Neuspješne zapadne države se zbog toga vole hvaliti rastom gospodarstva, a uspješne rastom životnog standarda. To ujedno predstavlja zašto uredi za statistiku prosto obožavaju prvu opciju i gotovo uvijek je navode.
Tako nam na primjer europski zavod za statistiku govori da je 2023. europska ekonomija rasla 0.5 posto. Riječ je o nezadovoljavajućem gospodarskom rastu, ali ipak nominalnom rastu.
To nam govore državni ekonomisti i statističari, dok stručnjaci znaju stvarnu situaciju. Oni znaju da je Europska unija 2023. uvezla 4.3 miljuna migranata + Ukrajince. Ti naši novi sugrađani čine 1% stanovnika EU, a ako im dodamo i Ukrajince čak 1.5%. Čak i ako prihvatimo zanimljivu interpretaciju europskih organa da je riječ o manjem broju migranata dolazimo do zanimljive situacije.
Po službenim podacima Europske unije broj stanovnika nje se 2023. povećao s 447.6 miljuna na 449.2 miijuna, znači za 1.6 miljuna. Riječ je o povećanju broja stanovnika za 0.36%. Iz toga nam slijedi da se životni standard stanovnika povećao za 0.14% (gospodarski rast – rast broja stanovnika) !? Složiti ćete se da je to praktički ništa ?
To ništa predstavlja stvarnu situaciju gospodarskog rasta Europske unije u posljednjih 17 godina. Bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku Velika Britanija koja 2020. napušta Europsku uniju je 2007. iznosio 50397.68 dolara. 17 godina kasnije on iznosi „čak” 53,232 dolara. Riječ je o rastu nižem od 10% u čak 17 godina !?
Ako mislite da je to užasno loš gospodarski rast vi ne razumijete pojam užasno. Kao primjer užasnoga ćemo prvo navesti Francusku čiji BDP po stanovniku 2008. iznosi 45464.82 dolara. 16 godina kasnije, znači 2023. on iznosi 44690.93, što znači da je bio niži nego 2008.
Ne to nije niti približno jedini primjer užasa pošto ih ima stvarno cijeli tucet. Kao drugi primjer uzimamo Italiju kojoj BDP po stanovniku pada s 41095.41 u 2008. na 39003.32 u 2023. godini. Treći primjer nam je Španjolska čiji BDP po stanovniku pada s 35603.25 u 2008., na 33509.01 u 2023.
Mogli bi potom spominjati Švedsku čiji gospodarski vrhunac je bio 2011. nakon kojeg dolazi pad, ali to nema smisla. Da Njemački BDP po stanovniku je u ovom razdoblju rastao, ali njegov rast je bio nedovoljan za rast zapadne Europe koja stagnira. Ipak zahvaljujući njemu i istočnoj Europi BDP Europske unije po stanovniku je između 2008. i 2024. porastao oko 16%
Tako nominalno životni standard stanovnika Europske unije raste iako onaj u zapadnoj Europi pada. To predstavlja dodatni, opravdani razlog nezadovoljstva stanovnika Francuske, Velike Britanije, Španjolske, Italije, Švedske…
Budimo jasni i ponovimo. Životni standard stanovnika zapadne Europe ne raste nego pada. Slika prikazuje BDP po stanovniku Švedske, Velike Britanije, Francuske, Italije i Španjolske između 2007. i 2024. !?