Željeznice
Sutra se slavi 200 godina od početka rada prve svjetske željeznice. Mi to obilježavamo dan ranije pošto je prvi vlak prevozeći u testnoj vožnji vozio korporacijske direktore 26.09.1825.
Iako se danas smatra da je pojava željeznica rezultirala transportnom revolucijom puno preciznije bi bilo govoriti o evoluciji. Kraj 18 stoljeća obilježava iznimni napredak po pitanju putovanja zbog velikog ulaganja država u puteve. Još 1760. putovanje između Londona i Glasgowa traje u prosjeku 11 dana, a 40 godina kasnije gotovo 5 puta brže, 62 sata.
Istovremeno s tim poboljšavanjem kopnenih puteva zapadne države počinju graditi i vodene. Riječ je bila o ulaganjima u gradnju različitih kanala jer je brodski transport tada i danas bio najjeftinija opcija. Iste godine, znači 1825. kada prvi moderni vlak počinje prevoziti putnike SAD počinje s korištenjem velikog Eire kanala.
U određenom smislu moderna povijest željeznice započinje još početkom 16 stoljeća kada se u Austriji koriste tračnice. Normalno tada nije bilo funkcionalnog parnog stroja pa su ljudi ili stoka po tračnicama vukli vagone. Te prve tračnice su bile drvene,a one i vagoni su se prije svega koristili u rudnicima.
Stotinu godina nakon nastanka prvih pruga Španjolac Jeronimo de Ayanz 1606. stvara prvi korisni parni pogon. Riječ je o parnom stroju koji se potom koristi za isušivanje rudnika i močvara. Potom se mora čekati više od 100 godina da inovatori radikalno usavrše prvobitni korisni parni stroj. Najvažniji od njih postaje Englez Thomas Newcomen čiji se inovativni stroj tijekom 17 stoljeća izrađuje u nekoliko stotina primjeraka.
Taj parni stroj danas zaboravljenog Newcomena 1769. unapređuje James Watt kojeg se danas smatra ocem parnog pogona. Riječ je bila o prvom stvarno efikasnom parnom stroju na osnovu kojeg potom nastaju parne lokomotive, parobrodi, a na kraju krajeva i nuklearne elektrane.
Za korištenje verzije Wattovog stroja na tračnicama se trebalo čekati 21.02.1804. kada eksperimentalna lokomotiva Richarda Trevithicka vuče 5 vagona s 10 tona željeza i 70 putnika cijelih 9 milja. Time on dokazuje da vlak na parni pogon koji prevozi putnike i teret može stvarno postati realnost.
Ta prva lokomotiva i vlak su praktično dokazali da novu mogućnost za brzi kopneni transport pa na scenu stupa britanska vlada. Ona stupa na scenu jer jedino ona može zakonski donijeti uredbe u postavljanju tračnica na javnu i privatnu zemlju.
U ožujku 1819. britanski parlament odbija prijedlog zakona o gradnji prve željezničke pruge. Potom parlament 30.09.1820. ponovno odbija sličan prijedlog zakona, samo da bi ga potom sljedeće godine prihvatio. Nakon što kralj George IV. 19.04.1821. potpisuje zakon o gradnji pruge Stockton – Darlington on je stupio na snagu.
To odugovlačenje između 1804. i 1821. o početku gradnje prve svjetske željeznice je ujedno bilo dobro došlo zbog napretka tehnologije. Nakon što je bio rješen problem parnog stroja bio se pojavio onaj gradnje tračnica koje mogu podnijeti težinu budućih vlakova. Na samom početku ove priče koristile su se drvene tračnice. Potom se početkom 19 stoljeća koristi lijevano željezo koje pod težinom puca,a 1820. se otkriva kovano željezo koje postaje idealan matirjal za željezničke tračnice.
Na kraju je još bio samo potreban dizajner koji će unaprijediti model lokomotive Trevithicka. To je bio George Stephenson koji još 1814. dizajnira/proizvoditi lokomotivu za rudarsku kompaniju. On će potom napraviti Lokomotivu br. 1 (slika) koju se 26.09.1825. prvi put stavlja na prugu. Njoj je dodan jedan vagon pa je u cilju testiranja tijekom popodnevnih sati pokrenut prvi svjetski vlak.
Sljedećeg dana, 27.09.1825. počinje s radom prva željeznička linija u svijetu, pruga Stockton-Darlington. Na toj prvoj službenoj vožnji Lokomotiva broj 1 je vukla putnički vagon i 21 vagon ugljena. To je bilo putovanje koje u pravom smislu te riječi mijenja svijet.
Tijekom sljedećeg desetljeća sve najvažnije svjetske države grade svoje željeznice.