Molotov
Danas se navršava 40 godina od smrti Vjačeslava Molotova. Molotov je bio jedan od dužnosnika Boljševičke partije u Oktobarskoj revoluciji i potom doživio da vidi posljednjeg vođu Sovjetskog saveza.
Vjačeslav Molotov se rodio 09.03.1890. u Ruskom carstvu i već kao tinejdžer 1906. postaje član Lenjinove partije,a koju godinu kasnije je već profesionalni revolucionar. Zbog toga ga carska policija uhićuje 1909. i potom ponovno 1915. U doba izbijanja Februarske revolucije 1917. on je potencijalno najviši dužnosnik Komunističke partije u ruskoj prestolnici, Petrogradu.
Uz pomoć carske Njemačke Lenjin dolazi u Petrograd tek 16.04.1917., ideološko problematični Trocki tek mjesec dana kasnije, dok je Staljin stigao već 25.03.1917. U doba izbijanja revolucije Molotov je glavni urednik komunističkog časopisa Pravda kojeg odmah predaje u ruke Staljinu.
Kada uzmemo u obzir da je komunizam Sveto Trojstvo promjenio u komunističko trojstvo tada možemo reći da je Molotov bio onaj koji najavljuje Staljina. Time želimo reći da je Molotov prepustio poziciju glavnog urednika Pravde Staljinu (1917.), potom mu prepušta poziciju generalnog sekretara Partije (1922.) i na kraju onu premijera (1941.). Mogli bi ovdje dodati da je Molotov u predrevolucionarno vrijeme Staljinu prepustio i svoju djevojku čime je sve rečeno.
Iz toga možete sami zaključiti da je on bio najvjerniji sljedbenik Staljina, ali istovremeno je znao razmišljati i svojom glavom. Zbog toga je početkom tridesetih godina dvadesetog stoljeća postojala nada da on može blokirati neke njegove odluke. Oni koji su u to vjerovali ostaju razočarani...
Molotov u svojstvo premijera i člana Politbiroa direktno sudjeluje u industrijalizaciji SSSR, kolektivizaciji/holodomoru i velikoj čistki. Ukrajina pamti „Molotovljev tim” koji 22.10.1932. u doba umiranja od gladi dobiva ovlasti zaplijeniti ukrajinsko žito. Iako mnogi danas smatraju da je cilj Staljina i Molotova bio genocid, on je bio drugi. Njegov cilj je bio prodaja poljoprivrednih strojeva kako bi se od Zapada kupili strojevi koji prave strojeve. Državni cilj koji on provodi je dostići razvijeni Zapad u 10 godina ili će SSSR nestati (citat Staljina).
Iz današnje perspektive Molotov najzloglasniji postaje zbog potpisivanja pakta Ribbentrop-Molotov 23.08.1939. Ovim paktom nacistička Njemačka i komunistički Sovjetski savez sklapaju suradnju i dijele istočnu Europu. Riječ je o paktu za kojeg Winston Churchill 1939. govori da je u nacionalnom interesu Sovjetskog saveza i tu priča završava.
To je bilo doba kada Molotov još jedini u sovjetskom politbirou oslovljava Staljina na ti,a onda 1941. iz sovjetske perspektive počinje Drugi svjetski rat. Tijekom njega jedini stvarno važni posao Molotova biva trčkaranje po SAD i Velikoj Britaniji i traženje vojne pomoći.
Najvažniji drugi posao koji mu Staljin dava krajem 1942. je razvijanje sovjetskog atomskog oružja. Riječ je bila o poslu koji on nije u stanju učiniti pa je potom dan Beriji.
Po završetku Drugog svjetskog rata Molotov je najvažniji sovjetski dužnosnik nakon Staljina, a onda dolazi promjena. Razlog za tu promjenu je težak srčani udar Staljina 1945. nakon kojeg Molotov nakratko preuzima vlast. Staljin se potom oporavlja, ali ne i njihov politički odnos.
Dok mu je Molotov bio potreban u nadi za poratnim dobrim odnosima s zapadom on ga je držao, a od 1948. on više nije bio potreban. Možemo slobodno tvrditi da je Staljin bio organizacijski sposobni psihopat. Pored ostalog time želimo reći reći kako je volio da mu se važne osobe koje želi eliminirati godinama koprcaju. Tu sudbinu namjenjuje Molotovu pa prvo 1948. uhićuje njegovu ženu u doba kada je on zamjenik premijera SSSRa i ministar vanjskih poslova.
Potom ga 04.03.1949. smjenjuje s pozicije ministra vanjskih poslova, ali ostavlja na ostalim pozicijama,a ženu mu drži u zatvoru. Možemo slobodno stoga reći da je Molotov od Staljina izbačen iz upravljanja SSSR-om, ali to nije bio kraj. On to nije jer su drugi članovi Politbiroa nastavljali s njim surađivati pa je bio u toku s događajima.
Do novog šoka za Molotova dolazi 16.10.1952. kada Staljin svoje vjerne suradnike Molotova, Kaganoviča i Vorošilova smjenjuje. U govoru se posebno obrušio na Molotova i tu priča zbog Staljinove smrti 1953. završava.
Nastupanje novog doba, borba za vlast Malenkov – Hruščov je najbolje od svega ukazala na personalne nedostatke Molotova. On se vratio na poziciju ministra vanjskih poslova, ali potom nizom pogrešnih odluka završava u mirovini. Prvo 1953. podržava likvidaciju Berije,a potom i pad Malenkova 1955.
Tek nakon Hruščovog potpunog preuzimanja vlasti Molotov uviđa svoju pogrešku pa se „buni”. Zbog toga 1956. prvo gubi poziciju ministra vanjskih poslova. Potom na proljeće sljedeće godine on je jedan od zavjerenika koji u Politbirou izglasavaju 7 naprema 4 smjenu Hruščova s pozicije generalnog sekretara KP SSSR.
Izglasovali su smjenu, ali ju nisu proveli nego su poslušali Hruščova koji tvrdi da ga samo Centralni komitet može smjeniti. Sastanak Centralnog komiteta se održava od 22.06 do 29.06.1957. pod vojnom pretnjom maršala Žukova. Na njegovom kraju su svi protivnici Hruščova smjenjeni s svojih pozicija.
Nakon smjene protjeran je na poziciju veleposlanika SSSRa u Mongoliju, a potom 1961. prisilno u mirovinu. U mirovini on živi još 25 godina kao vječiti Staljinist koji zauvijek podržava sve mjere Staljinovog režima u kojemu je sudjelovao.
Bivši generalni sekretar Komunističke partije, premijer i ministar vanjskih poslova SSSRa Vjačeslav Molotov umire 08.11.1986. u 96 godini života. On je bio posljednji važni sudionik Oktobarske revolucije i time stvaranja komunizma.