Prelazak Dunava
U ljeto 1376., Goti uz blagoslov cara Valensa vrše prelazak Dunava i naseljavaju se na Balkanu. Car je u njima vidio izvor novih vojnika i poreznih prihoda,a na kraju sve završava obratno.
Smrću cara Valentijana I 375. u zapadnim rimskim provincijama dolazi do danas nevažnog raskola. Talijanska elita je htjela imati svog cara pa dobiva dječaka Valentijana II, a Galska svoga pa dobiva Gracijana. Na stabilnom istoku u stoljetnom ratu s Perzijom vlada Valens koji dobiva molbu Gota da ih primi kao ratne izbjeglice.
On gledajući samo na pluseve na tu molbu gleda pozitivno pa se u ljeto 376. Goti ili iz moderne perspektive Vizigoti naseljavaju na Balkanu. Dolazak minimalno 100 000, a vrlo vjerojatno puno većeg broja migranata na relativno maleno područje rezultira logističkim problemima. Oni su očekivali da će živjeti na državnom proračunu pa doživljavaju iznenađenje kada do toga ne dolazi.
Da dio prije svega hrane i drugi stvari namjenjenih njima je bio ukraden, ali… Moderni čovjek teško može zamisliti logističko doba prije željeznice. Mogućnost dostave hrane i svega drugog na udaljena područja je bila iznimno ograničena.
To rezultira glađu među Gotima koji već te 376., znači možemo reći odmah započinju pobunu. Kako bi ugušio pobunu lokalni zapovjednik pokušava ubiti najviše gotske lidere. To samo djelomično uspjeva nakon čega počinje otvorena velika pobuna. Već na njenom početku Goti u bitki pokraj glavnog grada provincije Niže Mezije pobjeđuju lokalnu vojsku,a potom počinju pljačkati po Balkanu.
Reagirajući na to sljedeću godini ono što bi danas nazvali zapadni ekspedicioni korpus dolazi na Balkan i vodi nerješenu bitku s Gotima nakon čega se povlači. Politika Istočnog Rimskog carstva nakon te bitke postaje blokiranje i izgladnjivanje Gota na sjevernom Balkanu. Ta strategija doživljava slom kada Goti zovu u pomoć druge migrantske narode i tako dolazimo u 378. kada car Valens razumije da ima ozbiljnu situaciju i odlučuje intervenirati s carskom vojskom.
Tako dolazimo do Bitke kod Hadrijanopolja kada 09.08.378. Goti potpuno pobjeđuju slično veliku rimsku vojsku. U bitki gine car Valens i ona navodno označava prekretnicu. Valens nije prvi car koji gine u bitki s Gotima jer ta „čast” pripada Deciju (251.), ali kasniji neuspjesi od nje rade mit.
Ostavši bez carskog partnera na istoku car Gracijan 19.01.379. proglašava generala Teodozija za cara u Carigradu. Europa danas naziva Teodozija Velikim, ali u odnosu s Gotima on je bio defetistički mali car. Nakon godinu dana priprema on s Gotima vodi veliku bitku (380.) na današnjem području sjeverne Grčke koja završava porazom.
Riječ je o porazu koji nije bio katastrofa kao onaj kod Hadrijanoloplja, ali je bio dovoljan da ubije volju za daljnje borbe. Nakon tog poraza i nove reorganizacije car napušta bojno polje i odlazi živjeti u carsku palaču Carigrada. To rezultira početkom pregovora s Gotima koji 382. završavaju mirovnim sporazumom. Na osnovu njega Goti dobivaju između planinskog lanca Balkan i Dunava svoju vazalnu državu na području Rimskog carstva s titulom rimskog saveznika.
Taj u realnosti poraz Rimskog carstva u sukobu s Gotima državna propaganda prikazuje kao pobjedu. Glavni državni propagandist Themistius tada govori:
„Da smo istrijebili Gote nitko se ne bi bunio. Zar bi bilo bolje da napuniti Balkan (Thrace) leševima nego farmerima ? Čujem od onih koji se vraćaju s tamošnjeg područja da su Goti zamjenili oružje srpom i da sade pšenicu i grožđe”
Manje od 30 godina kasnije ti miroljubivi Goti koji plaćaju poreze državi će opljačkati Rim, a 100 godina nakon njihovog prelaska Dunava u Italiji više neće biti rimskog cara.
Navodeći ovaj primjer reći ćemo samo da nas zanima kako će Europa 2100. izgledati…