Sporazum iz Bjorka
Dana 24.07.1905. Njemačko i Rusko carstvo su potpisali Sporazum iz Bjorka. Riječ nije bila o vojnom savezu nego o obrambenom savezu protiv država koje ih mogu napasti.
Osnovnu zanimljivost sporazuma predstavlja da ju potpisuju dvije sile koje se nalaze u različitim vojnim savezima. Razlog za potpisivanje sporazuma koji nikada neće biti niti ratificiran niti otkazan je bio rusko-japanski rat 1904.-1905.
Koristeći poniženja koja Rusija tog vremena trpi u ratu s Japanom koji formalno još traje Njemačka odlučuje koristi svoju priliku za približavanje Petrograda. Iz geostrateške perspektive Berlin se nalazi pod opsadom protivničkog saveza. Na zapadnoj granici on ima Francusku, istočnoj Rusiju, a sjevernoj, morskoj Veliku Britaniju.
Uzimajući tu glavnu činjenicu u obzir on koristi rat za približavanje Moskvi. Tijekom njega Njemačka je bila prijateljski neutralna prema Rusiji dok je Austro-Ugarska držala opću neutralnost. Za razliku od njih ruske saveznice Francuska i Velika Britanija su iskazivale simpatije prema Japanu. Iz njihove „demokratske” perspektive to je bio rat azijske države protiv ruskog totalitarnog carskog režima.
Zbog toga poziv iz Berlina dobiva u Petrogradu pozitivan odgovor pa su se carevi Wilim II i Nikolaj II 23.07.1905. susreli pred obalom Finske koja se nalazi u uniji s Rusijom. Tajni obrambeni sporazum koji njemački car donosi na sastanak je sastavilo ministarstvo vanjskih poslova, ali on ga u posljednji trenutak mjenja.
U originalu sporazuma je pisalo da će Rusija i Njemačka jedna drugoj vojno pomoći u slučaju ako ih netko treći napadne. Car Willim II to mjenja dodajući riječi „ako ih netko treći napadne u Europi” čime on sabotira sporazum. To on dodaje jer nije htio ulaziti u vojni sukob ako se Rusija i Velika Britanija ili netko treći zarate u Aziji.
Iz perspektive Berlina to je razumno, ali iz perspektive Petrograda taj dio nije imao smisla. On nije imao smisla jer obvezuje Rusiju da objavi rat Francuskoj ili Velikoj Britaniji objavi rat ako ovi napadnu Njemačke. Ta ideja je za nju suluda kao ona Njemačke za rat u Aziji.
Čak i da preskočimo taj dio ograničenja sporazuma ruski car je automatski protestirao. On protestira jer Rusija ima vojno savezništvo s Francuskom pa zna da bi ga sporazum s Njemačkom prekršio. Zbog toga Nikolaj II traži da se sporazum prvo pokaže Parizu što Willim II odbija. Na kraju je on popustio i 24.07.1905. ipak potpisao sporazum bez ikakvih ograničenja.
Kada se ruski car vratio u Petrograd i pokazao tajni sporazum u vladi nastaje šok. Liberalni elementi vlade ga osuđuju dok konzervativni podržavaju nakon čega počinje dugo čekanje. Ruski premijer i ministar vanjskih poslova se tada nalaze u Portsmouthu (SAD) na potpisivanju mirovnog sporazuma s Japanom.
Po njihovom povratku rusku vladu potresa opća svađa tijekom koje se na jednoj strani nalazi premijer,a na drugoj ministar policije Durnovo koji guši rusku revoluciju. Prvi je tražio otkazivanje sporazuma iz Bjorka jer Rusija može biti sigurna samo u savezu s Velikom Britanijom i Francuskom. Drugi je vikao da Njemačka i Rusija nigdje nemaju sukobe interesa i da bi taj savez osigurao Rusko carstvo od budućih ratova. Kasnije će on te svoje stavove dodatno izložiti u Durnovo memorandumu.
Car Nikolaj II se na kraju priklonio poziciji svog premijera i otkazao sporazum s Njemačkom bez da ga otkazuje. Konkretno on šalje 26.11.1905. pismo ruskog premijera Wittea Njemačkoj u kojoj se govori: „Rusija će poštovati svoje obveze prema Francuskoj do sklapanja Francusko-Njemačko-Ruskog vojnog saveza”.
Službeno niti Rusija niti Njemačka nisu otkazali sporazum iz Bjorka iako je on u realnosti time otkazan. U određenom smislu taj sporazum je predstavljao nadu da će se izbjeći rat od čijih posljedica su već tada svi strahovali.