Marco Rubio
Kako smo prije nekoliko godina napravili tekst o Bidenovom ministru vanjskih poslova red je napraviti sada o Trumpovom. U određenom smislu Anthony Biden i Marco Rubio su slični jer su oboje prije stupanja na dužnost bili zagovornici rata.
Prije stupanja na dužnost ministra vanjskih poslova 2021. Anthony Blinkena bi se moglo opisati jednostavnom definicijom: „ništa ne uspjeva kao neuspjeh”. Time želimo reći da je tijekom 20 godina diplomatske karijere on zagovarao američke napade na Afganistan, Irak, Libiju, Siriju, Jemen. Te sve američke operacije su po njegovim riječima postale debakli,a on koji ih je zagovarao 2021. postaje Bidenov ministar vanjskih poslova.
Karijera Marca Rubia je zbog njegov kubanskog porjekla bila vrlo različita. Dok se Blinken uspinjao kroz ministarstvo, Rubio se uspinjao izbornim putem. Time želim reći da je Rubio rođen 1971. prvo izabran u parlament Floride (2000.), a potom završava u Kongresu (2011.) gdje ostaje sve do izbora za ministra vanjskih poslova.
To znači da Marco Rubio stvarno ima izborni mandat,a ujedno znači da je puno toga govorio i izmišljao da bi bio izabran. Njegova glavna izborna laž postaje da su mu roditelji pobjegli od komunista i Castra s Kube. Riječ je o laži izmišljenoj kako bi dobio glasove protukomunističkih nastrojenih Kubanaca na Floridi.
Sjedeći u Kongresu on zastupa radikalna ratna rješenja kao i tada Blinken u ministarstvo vanjskih poslova. Bio je jedan od zagovornika američkog rušenja Gadafija, tražio je napad na Siriju, a ujedno je i vatreni protivnik iranskog nuklearnog programa…
Na pitanje novinara 2015. ako bi napad na Siriju mogao dovesti do rata s Rusijom koja ju štiti on odgovara: „Naravno, ali važnije je nešto učiniti nego ništa ne učiniti”.
U svojstvu ministra vanjskih poslova on postaje lice napada na Iran. Riječ je o napadu koji se pokreće da Iran ne bi stvorio atomsko oružje. To je bio ratni cilj, a danas on govori da je prvi cilj SADa otvaranje Hormuškog tjesnaca. Govorimo o otvaranju tjesnaca koji je zatvoren nakon američkog napada na Iran.
Bez obzira na sve gluposti koje je zagovarao u Kongresu i koje provodi kao ministar on je kod milijardera iznimno popularan. Tamo je iznimno popular dok među biračima to postaje otvoreno pitanje jer se nikada nije bavio stvarima koje se njih tiču.
Danas ga zapadni mediji pod utjecajem milijardera pokušavaju 2029. ugurati u predsjedničku fotelju. Tako je počeo skupljati podršku raznih organizacija za svoju predsjedničku kampanju. Jedno od iznenađenja predstavlja da ga je podržala protestantska crkva koja tvrdi da je on bolji od Vancea iako priznaju da ga mladi ne podržavaju.
Glavni problem Rubia je u stvarnosti sam Rubio. On ima demokratski legitimitet već 26 godina, ali je istovremeno nepopularan među biračima. Ništa to bolje ne dokazuje od unutarstranačkih izbora za predsjednika 2016. Tada je Trump u borbi za republikansku nominaciju na Floridi lako pobjedio Rubia.
Očekivanje da će osobe porjeklom iz Meksika ili središnje Amerike glasati za Rubio jer je on hispanac su pogrešna. Ukratko Rubia vole samo milijarderi koji smatraju da ga je lakše kontrolirati nego potpredsjednika Vancea. Oni su mu spremni oprostiti bezbrojne greške koje je napravio kao i one koje će još raditi.