Blinken

  Nakon što 14 prosinca Joe Biden bude službeno proglašen za izabranog predsjednika Antony Blinken će postati njegov kandidat za ministra vanjskih poslova. Taj trenutak će ujedno označiti i drastične promjene u američkoj vanjskoj politici pošto tokom 4 godine predsjednika Trump-a SAD nije vodio niti jedan rat.

  Prva drastična promjena koju čeka američka vanjska politika je ona po pitanju Kine. Dok je predsjednik Trump vodio trgovinski rat protiv Kine, a Joe Biden najavljivao nešto slično govoreći o politici povratka radnih mjesta u SAD pozicija novog ministra vanjskih poslova je uvijek bila drastično drugačija. Blinken u svojim izjavama napominje kako SAD treba prestati s politikom konfrontacijom s Kinom i okrenuti se razgovorima s njom o problemima u odnosima.

  Zbog tih i sličnih izjava državni mediji Kine su s oduševljenjem pozdravili odabir Blinkena za ministra vanjskih poslova SAD. Jedan od velikog broja tekstova koji su izašli u Kini o njemu nam tako govori:„Blinken ima bogato vanjskopolitičko iskustvo. On je čovjek koji igra na win-win solucije, a ne na zero-sum game. Njegov izbor znači da će Kina i SAD moći surađivati po pitanjima sigurnosti, ekologije i zdravstva. Novi ministar vanjskih poslova SAD-a će biti dobar za Kinu”.

  Slično oduševljenje po pitanju izbora Blinkena koji govori francuski jezik se dogodilo u Europi. Tom oduševljenju su dodatno pomogle izjave nakon izbora kada je govorio o potrebi bližih odnosa s Europskom unijom koja je po njegovim riječima strateški partner SAD-a.

  Nakon oduševljenja dolazimo do laganog dizanja obrva paralelnom karijerom Blinkena i njegove sestre Leah Pisar. Ona je prije kao i on bila radila za Clintona i Obamu,a sada radi za NGO. To sigurno otvara par pitanja u Moskvi, Pekingu (povodom Hong Konga), Budimpešti….

  Poslije dizanja obrva red je na zabrinute poglede oko pozicija nove američke administracije prema Turskoj i predsjedniku Erdoganu. Po riječima Blinkena „Turska je član NATO saveza i ona je vitalno važna država. Biden već dugo zna Erdogana i oni se već više puta radili na puno različitih stvari pa očekujemo da ćemo vidjeti ako će to biti nastavljeno”.

  Ta izjava se sigurno mnogima nije svidjela mnogima, ali ona je potpuno usklađena s ratobornom politikom Blinkena ako promatramo njegovu političku povijest. Blinken je bio podržao Američku invaziju Iraka 2003 godine, napad na Libiju, a potom je zahtjeva jaču vojnu intervenciju protiv Sirije što je tražila i Turska. Pripremajući se za predsjedničku kampanju Bidena, Blinken je 2019 izašao u javnost s tekstom o vanjskoj politici.

  U tom tekstu je osudio američko povlačenje vojnika iz Sirije i Afganistana nakon čega je spominjao nužnost korištenja sile. Konkretno je u tekstu naveo „Mi ne možemo dopustiti postojanje sfera utjecaja Kine i Rusije” po čemu se podrazumjeva da cijeli svijet predstavlja američku zonu utjecaja. Govoreći o američkim neuspjesima u Iraku i Afganistanu (možda i Libiji) on govori kako osnovnu grešku predstavlja što SAD nije imao plan što učiniti nakon što ih je okupirao.

  Onaj neuspjeh koji nije naveo u toj izjavi je onaj o američkoj intervenciji na strani Saudijske Arabije protiv Jemena. On to tada nije naveo, ali je ipak s drugim Obama dužnosnicima izjavio da je američka podrška Saudijskoj Arabiji u ovom ratu bila velika pogreška.

  Gledajući iz ratne perspektive dosadašnju karijeriju novog ministra vanjskih poslova SAD bi mogli ocijeniti riječima „ništa ne uspjeva kao neuspjeh”. Tokom posljednjih 20 godina bio je podržao američke vojne intervencije u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji i Jemenu koje su se po njegovim kasnijim riječima pretvorile u debakle. Istovremeno s tim debaklima njegova karijera je napredovala pa je postao ministar vanjskih poslova, 4 u liniji nasljeđivanja predsjednika SAD-a. Naivniji će se upitati gdje je tu pravdu, dok će iskusniji reći da ona u stvarnom životu ne postoji.