Srpska pravosudna reforma
Europska unija je kaznila Srbija suspendiranjem obećanih isplate iz europskih fondova. Razlog za to je Srpska pravosudna reforma koje se izglasovala bez dogovora s njom.
U određenom smislu Europska unija pokušava srušiti Vučića s vlasti još od 2018. Razlog za rušenje i demonstracije protiv njega uopće nije bio važan. Nekada je razlog bio što je netko pretukao potpuno nepoznatog oporbenog političara (2018.), potom to postaje ekologija (2022.), pa oružani incident (2023.), pa pad nadstrešnice (2024.), pa…
Najpoštenija po pitanju demonstracija ispada Jelena Anasonović koja 2018. govori da su one nužne za mobiliziranje mladih. Što o njima misle oni koji rade nije teško zamisliti: „Ma svaki dan neke blokade/demonstracije. Ovo nema veze s žrtvama (2024.). Znamo da je to samo izgovor”.
To ujedno predstavlja srpsku podjelu na zagovornike Europe i obične ljude. Normalno tome moramo dodati da zagovornike Europske unije ona ujedno financira. Zar ste mislili da se demonstracije besplatno organiziraju ?
Tako smo polako došli u 2025. kada Srbija pokreće svoju pravosudnu reformu. Riječ je o reformi koju Zapad od samog početka dočekuje na nož. On navodi da do nje dolazi jer su tamošnji tužitelji protiv korupcije dižu tužbe protiv sadašnjih i bivših ministara. Zbog toga po zapadnoj interpretaciji događaja Srbija kreće u reformu kojom se ukidaju odvojeni tužitelji protiv korupcije.
Riječ je o reformi koju pokreće predsednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, Uglješa Mrdić. Po toj europskoj interpretaciji ovom reformom Srbija vraća političku kontrolu nad radom tužilaštva i sudova. Kao dodatni primjer te kontrole se navodi da ministar mora odobriti suradnju tužilaštva s drugim državama i slično.
Nakon što je sudska reforma izglasovana u parlamentu Europska unija je zaustavila isplatu novca Srbiji. U objavi za medije Europska komisija navodi: „Za sada mi smo zaustavili sve isplate iz plana za razvoj jer se srpsko sudstvo unazadilo“.
U stvarnosti riječ je o samo djelomičnoj istini pošto je tijekom cijele procedure pokretanja reforme EU protestirala. Ona je bezbroj puta ranije protestirala jer se reforma nije provodila u konzultacijama s njom. Činjenica da neovisna europska država mora oko reformi provoditi konzultacije s EU samo po sebi zvuči čudno.
Možda je na kraju najbolje da cijelu situaciju pogledamo iz udaljene neutralne pozicije. Tijekom dugih rasprava o reformi Brisel je vikao da će ona oslabiti neovisnog tužioca i ojačati predsjednike sudova. Beograd s druge strane govori da je cilj reforme povećati odgovornost unutar pravosudnog sustava. Riječ je o odgovornosti pošto postoji neka vrsta konsenzusa da je srpsko pravosuđe neefikasno i politizirano.
Priča o pravosudnoj reformi i suspendiranju europskih fondova za Srbiju dolazi nakon izbornog poraza oporbe (29.03.2026.) na lokalnim izborima. Ona dobro dolazi da se zaborave neugodne izborne činjenice.
Sljedeća godina bi u Srbiji trebala biti izborna, ako Vučić ponovno ne sazove prijevremene parlamentarne izbore. Tko zna možda bi mu bolje bilo da ih ne sazove, a ove godine donese zakon o zabrani stranog financiranja „nevladinih“ udruga i stranaka ? To bi gadno smanjilo proračun oporbe u izbornoj godini.
Nakon što smo to rekli važno je ne zaboraviti jednu činjenicu. Srbija može glumiti potpunu neovinost, ali ona je samo malo neovisnija od Hrvatske. Ona je samo malo neovisnija jer je okružena članicama EU i to treba uzimati u obzir.
Ako idemo malo dalje pa se bavimo neovisnošću pravosuđa ne trebamo daleko otići. Dovoljno je skočiti u Budimpeštu gdje proEU premijer stavlja muža svoje sestre za ministra pravosuđa. Ovdje nije stvar o kontroli pravosuđe jer je on proEU političar.