Yanis Varoufakis
U posljednjih mjesec dana bivši proslavljeni marksistički ministar financija Grčke, Yanis Varoufakis je izašao u javnost s dva zanimljiva teksta. Yanis je zanimljivi ekonomist ako zbog ničega drugoga zbog toga što je 2015. bio u pravu.
Sada svi znamo da je Yanis Varoufakis 2015. bio u pravu kada se usprotivio europskom „spašavanju” Grčke. Većina ekonomista je to znala i tada pa su ga podržavali i zagovornici slobodnog tržišta, ali… Kako niti jedna verzija njegovog plana nije prošla Grci su sada robovi Europske unije. Oni su robovi jer moraju doživotno moraju vraćati dug koji nisu stvorili. Zbog tih vraćanja dugova Grčka je danas druga najsiromašnija članica Europske unije !?
U tekstu koji izlazi 30.09.2025. Yanis Varoufakis napada lijeve stranke koje su izdale svoje članove, radnike. Te lijeve stranke, znači socijalisti u Europi i demokrati u SAD su se odlučili prikazivati kao provjereni i efikasni upravljaći kapitalističkog sustava. U skladu s tim odustali su od borbe za radnička prava, protiv izrabljivanja i slično, a same radnike su praktički proglasili nepismenim idiotima.
Namjesto te borbe za prava radnika lijeve stranke se danas ekskluzivno bave tematikom identiteta. Riječ je o identitetu koji se temelji na rasi i rodu dok se potpuno ignoriraju materijalni i drugi problemi radnika.
Time su ponizili radnike koji se osjećaju napušteno i traže povratak vlastitog dostojanstva. Kako to više ne mogu dobiti kod lijevih stranaka oni su se okrenuli desnima koji im obećavaju povratak dostojanstva. Danas nema nikakve veze da li gledamo nekadašnje crvene kvartove Pireja u Grčkoj ili Pariza u Francuskoj pošto je priča uvijek isti. Ti nekadašnji crveni kvartovi postaju „crni”, nacionalistički pošto nacionalisti „glume” da se brinu za radnike.
Yanis ovaj tekst završava pozivom lijevim strankama da se ponovno posveti borbi za radnička prava. Ako to ne učine one će nestati.
U svom drugom tekstu koji izlazi 16.10.2025. Varoufakis opravdano kritizira gospodarsko-financijsku politiku argentinskog predsjednika Javiera Mileia. Tijekom izborne kampanje navodni libertijanac Milei zagovara ukidanje argentinske valute i prelazak na američki dolar.
Nakon stupanja na vlast on odustaje od ukidanja valute i potom vrši njenu devalvaciju. Osim devalvacije valute on ukida državna ograničenja cijene benzina/dizela, lijekova, kruha i sličnog. To je sve u skladu s libertijanskom logikom, ali kao što Varoufakis ukazuje potom 2025. dolazi do promjene. Milei zagovara apsolutnu logiku tržišta za sve osim vrijednost argentinske valute.
Kada je njena vrijednost 2025. ponovno počela padati predsjednik ne dopušta da ju tržište odluči nego odlučuje koristiti devizne razerve. On počinje trošiti desetke, stotine milijardi dolara da bi sprečio pad vrijednosti argentinskog peza. Taj potez protivan tržišnoj logici ukazuje da je Milei lažnjak i kopija ranijeg predsjednika Macrija.
Obranom nacionalne valute i istovremenim dopuštanjem slobodne konverzije u dolare/eure on dopušta da lokalni tajkuni konvertiraju novac u stabilnu valutu. Sve u svemu predsjednik Milei praktički neograničeno zadužuje Argentinu u obrani neobranjivog.
Dokaz toga nam daruje MMF koji 12.04.2025 daruje Argentini kredit 20 milijardi dolara. Sada 6 mjeseci kasnije tog novca praktički više nema, a parlamentarni izbori se približavaju. Zbog toga SAD pomaže Argentinu ili preciznije njenog predsjednika s novih 20 milijardi dolara, a možda čak i 40.
Bez obzira na tu pomoć vrijednost argentinske valute nastavlja polako padati. Ona nastavlja padati jer Argentinci u nju ne vjeruju i žele u čarapama imati sigurnije valute.
Svoj tekst o Javieru Mileiu Yanis Varoufakis završava riječima da između njega i bivšeg grčkog premijera u čijoj vladi je služio nema razlike. Između njih nema razlike jer su oboje izdali svoje birače koji su htjeli promjene.