Raspadanje Konzervativaca

  Godinu i pol nakon parlamentarnih izbora na kojima su Laburisti osvojili vlast sada oporbena Konzervativna stranka se raspada. To raspadanje Konzervativaca je najbolje vidljivo na prelasku visokih dužnosnika u Reform UK.

  Na britanskim parlamentarnim izborima održanim 04.07.2024. najčudniju pobjedu u povijesti Velike Britanija ostvaruju Laburisti. Zbog neobičnosti izbornog sustava oni osvajaju samo 34% glasova, ali istovremeno i 411 od 650 mjesta u parlamentu.

  Navodna Konzervativna stranka kojom tada upravlja premijer porjeklom iz Indije tada osvaja 24% glasova, a Reform UK njih samo 14%. Izborni poraz je automatski doveo do unutrašnjostranačkih izbora na kojima pobjeđuje Olukemi Olufunto Badenoch.

  U određenom smislu ti izbori su javno prikazivali raznolikost koju u teoriji desna Konzervativna stranka zagovara. Glavni protivnik Badenoch je bila posljednja bijela nada Konzervativaca Robert Jenrick. Nakon pobjede Badenoch Jenrick postaje član njene vlade u sjedni.

  Na prvim ispitivanjima javnog mnjenja nakon izbora Badenoch Konzervativna stranka uživa podršku od 26%. Laburisti se s druge strane nalaze na 28%, a Reform UK na 17%. Možemo slobodno konstatirati da se tada već pojavio umor nad lutanjima Laburističke vlade i nada u Konzervativce.

  Riječ je o nadi koja prilično brzo umire. Točno godinu dana kasnije, znači u studenom 2025. odstojanje između Konzervativaca i Laburista se nije promjenilo, a sve ostalo je. Popularnost Laburista koji vladaju pada na 19%,a glavne oporbene stranke, Konzervativaca na 18%. Istovremeno Reform UK skače na 27% i postaje daleko najpopularnija stranka u Velikoj Britaniji.

  U određenom smislu birači su stavili znak jednakosti između lijevog i desnog centra. Po tom pitanju oni su u pravu bez obzira da li govorimo o Hrvatskoj, Njemačkoj ili Velikoj Britaniji. Između njih jednostavno nema razlike jer su zagovornici statusa quo. Oni su zagovornici teorije da se društvo raspada, ali se istovremeno ništa ne smije promjeniti.

Riječ je o situaciji, o političkim promjena u Velikoj Britaniji koje su svjesni političari s pola mozga. Oni su svjesni da bi Reform UK trebao pobjediti na sljedećim izborima u Velikoj Britaniji kao što su Fratelli d’Italia pobjedili u Italiji.

  To dovodi do raspada Konzervativaca jer kao što je bivši talijanski političar rekao: „članovi parlamenta će učiniti baš sve da u njemu sjede i sljedeće 4 godine”. Zbog zanimljivog britanskog zakonodavstva to znači da moraš biti u stranci koja će ostvariti relativnu pobjedu na sljedećim izborima.

  Iz tog razloga drugi najpopularniji član Konzervativne stranke ju 18.01.2026. napušta i prelazi u Reform UK. Samo par dana ranije u Reform UK prelazi bivši predsjedavajući Konzervativne stranke (2022.-2023.) Iračanin Nadhim Zalawi. Oba bjegunca Farageu poklanjaju ogromni legitimitet. Jenrick mu daruje legitimitet kao predstavnik desne frakcije Konzervativne stranke, a Zalawi (slika) dokazuje da Farage nije rasist/fašist.

  Ti poznati prebjezi iz Konzervativne stranke predstavlja samo vrh ledene sante koja ukazuje na raspad sistema. Zajedno s Zalawijem je inače prebjeglo još 19 političara, među koje spada i ministar vanjskih poslova Konzervativne vlade u sjeni.

  U određenom smislu ti događaji su bili potpuno očekivani. Dok su Konzervativci bili na vlasti oni su pozicijama i novcem mogli kupiti lojalnost iako su politički instinkti govorili zastupnicima da se kreću u pogrešnom smjeru. Kad su izgubili vlast onda je ideološku šupljinu ogolila i ona financijska.

  Još prije više od 2 godine smo govorili da Konzervativci vrše samoubojsto bez predumišljaja. Stranka čiji birači traže zaštitu granica drži ih skroz otvorenom i za svoje predsjednike bira osobe migrantskog porjekla.

  Kako ne samo ih stranka nije slušala nego je otvoreno radila baš sve suprotno birači su joj okrenuli leđa. To na kraju rezultira i bjegom stranačkih dužnosnika u stranke s većim potencijalom.