Kopiranje Europe

  Kina je uvela novu vrstu kontrole izvoza rijetkih materijala čiji uzor se nalazi na uvoznim pravilima Europske unije. To kopiranje Europe izaziva negativne reakcije u Europi i SAD koji najavljuje nove uvozne carine na Kinu.

  Tijekom posljednjih godina Europska unija je donijela nekoliko kontroverznih zakona o uvozu proizvoda. U pravom smislu te riječi između tih zakona i industrijske špijunaže možda postoje pravne razlike, ali u stvarnom životu ne postoje.

  Oba europska zakona koje Kina kopira su izazvala svjetske reakcije 2024 godine. Prvi koji spominjemo je zakon o europskoj ugljičnoj carini na proizvode iz drugih država.

  Prvi put se ovaj zakon počinje spominjati 2021. što izaziva reakcije tadašnjih zapadnih saveznika. Njima su se dala razna obećanja pa je zakon na kraju ipak donesen. Nakon njegovog donošenja dolazi do službenog protesta država Latinske amerike, Afričke unije, Indije, Indonezije, Egipta, Turske, Kine,…

  Službena pozicija Europske unije glasi da je carina nužna kako bi se zaštitila europska preskupa čista zelene proizvodnja od uvozne koja se temelji na fosilnoj energiji. Proizvodi će plaćati onoliku carinu koliko su u proizvodnju uključena fosilna goriva.

  Riječ je kao što Kina govori o klasičnom protekcionizmu, pa je u određenom smislu sve Ok. To je službena i ujedno PR pozicija Europske unije koja ima tamniju stranu o kojoj se javno ne govori.

  Ne govori se da strani proizvođači koji prodaju u Europskoj uniji moraju za određivanje carine opisati sav svoj proizvodni proces. Oni u dokumentaciji pored ostalog moraju navesti i imena kompanija od kojih su kupili dijelove ugrađene u svoj proizvod kako bi se uvela poštena carina. Možemo te zahtjeve interpretirati na svaki način, ali činjenica ostaje da je riječ o državnoj industrijskoj špijunaži.

  Drugi primjer Europskih zakona koji su realno govoreći špijunaža je onaj o uvozu električnih automobila iz Kine. Krajem 2023. Europska unija donosi zakon kojim se određuje ova carina na osnovu suradnje kineskih korporacija s eurokratima.

  U skladu s tim tijekom siječnja 2024. Europska unija šalje inspektore u Kini da pogledaju, špijuniraju kako Kinezi proizvode automobile. Kineski BYD je potpuno surađivao s inspektorima, pokazao im sve svoje tajne pa je nagrađen s uvoznom carinom od 17.4%. S druge strane državni SAIC je poslao inspektore/špijune na „neko lijepo mjesto” pa mu je određena uvozna carina od 38.1%. Na to se dodaje i klasična uvozna carina na sve automobile od 10%.

  Ukratko tako Europska unija špijunira strane proizvođače,a Kina je rekla “to su dobro smislili” i 09.10.2025. donosi svoj zakon. Riječ je o zakonu o izvozu rijetkih elemenata po kojima je ona praktički svjetski monopolist.

  Zakonom se regulira da kompanija koja želi kupiti rijetke materijale mora objasniti njihovu namjenu. Ona mora objasniti za što, za koje proizvode će koristiti te matirjale i potom dopustiti kontrolu. Svi proizvodi u kojima rijetki materijali kupljeni u Kini čine 0.1% vrijednosti finalnog proizvoda su podložni kontroli. Sve kompanije u proizvodnim lancu korištenja ovih sirovina su podložne kineskim kontrolama. Složiti ćete se da je riječ o državnoj industrijskoj špijunaži ?

  U stvarnosti Kina trenutačne nema mogućnost kontrolirati to što navodi, ali u budućnosti… Ono što Zapad sada iznimno brine je i kinesko ograničenje izvoza opreme za proizvodnju (rudarenje) rijetkih elemenata.

  Sve u svemu ispadne da je Kina naučila od Europe kako vršiti državnu industrijsku špijunažu. Niti jedno niti drugo ne mogu kopirati moć i pritisak SAD-a pa se snalaze na identične načine.