Made in Europe
Sada već prije 8 mjeseci Europska komisija je iznijela prijedlog zakona Made in Europe. Od tada pa sve do danas svađe članica Europske unije po ovom pitanju nisu završile.
Trenutačno kada kupujemo proizvode svi su oni označeni raznim nacionalnim oznakama. Neki nose oznaku Made in Croatia, Made in Italy, Made in Germany,… Drugi nose oznaku Made in Europe ili Made in European Union. Prvi navedeni proizvodi su najčešće prehrambeni,a drugi industrijski.
U drugom navedenom slučaju oznaka Made in European Union govori da je proizvoda napravljen u Europskoj uniji. Ako piše Made in Europe onda je on najvjerojatnije napravljen u Turskoj.
Tim svojim novim zakonom Made in Europe, Europska komisija želi uvesti red tamo gdje je sada nered i istovremeno pomoći europskoj industriji. Riječ je o mjeri koju bi se trebalo podržati, ali ona je počelo politiziranje kako bi što veći broj država bio uključen pod oznaku Made in Europe.
Konkretno proizvođači koji dobiju oznaku Made in Europe će pored ostalog imati pravo natjecati se na državnim natječajima, nabavama. Osim samog pitanja država čije kompanije će imati pravo na oznaku postavlja se pitanje i sastava samih proizvoda.
Ipak pitanje za koje države će vrijediti ova oznaka je postalo glavna točka razdora. Francuska želi da Made in Europe vrijedi samo za članice Europske unije kako bi se potakla njena industrijska proizvodnja. Njemačka želi da oznaka vredi i za europske trgovinske partnere ako oni Europi daju pristup njenoj javnoj nabavi.
Berlin drugim riječima želi da oznaka vrijedi za pola naše planete. On želi da ona vrijedi za sve države s kojima EU ima sporazum o slobodnoj trgovini i koje dopuštaju europskim firmama natjecanje na javnim natječajima.
Nakon višemjesečne svađe ove dvije države su 17.10.2026. uskladili pozicije ako ništa drugo onda o automobilima. Po njihovoj usklađenoj poziciji Made in Europe će vrediti za automobile proizvedene u EU, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Švicarskoj… Ona neće vrijediti za automobile proizvedene u Turskoj, Srbiji, Japanu ili Južnoj Koreji, a Kinu nećemo ni spominjati.
Riječ je o dogovoru postignutom bez obzira na velika lobiranje protiv od strane Japana i Turske. U pokušaju sprečavanja takvog dogovora japanski veleposlanik je javno tražio da se ne penaliziraju bliski partneri. Navodio je pored ostalog kako je prošle godine Japan u EU proizveo 614.000 vozila pa su njegove kompanije stoga europski proizvođači.
To je dogovor za autoindustriju po pitanju Made in Europe dok za se sve ostalo nastavljaju svađe. Razlog za te svađe se sigurno nalazi u lobiranju susjednih država. Tu ćemo samo navesti Maroko za kojeg bez obzira na sve lobira Španjolska i Tursku. Turska ima dobre razlog za lobiranje, nezadovoljstvo jer se nalazi u carinskoj uniji s EU.
Sve u svemu daljnja politička borba za oznaku Made in Europe se nastavlja. Ona će se nastaviti do prihvaćanja zakona kojeg Europska unija prosto obožava. Ona ga obožava ne zbog zaštite europske industrijske nego zbog nametanja industrijske zelene transformacije.
Svi govorimo o državama koje će dobiti ovu oznaku,a praktički nitko ne govori o „zelenim” nuspojavama. One predstavlja jasni cilj EU pošto se osim država koje mogu koristiti oznaku tu navodi uvjet smanjivanja ispuštanja stakleničkih plinova.