Zombi ekonomija

Zombiji su u prije svega američkoj filmskoj umjetnosti živi mrtvaci koji napadaju ljude kako bi se hranili njihovim mesom. Zombi kompanija je najjednostavnije govoreći tvrtka koja nije niti živa niti mrtva. To je tvrtka koja posluje i stvarajući taman toliko novca od isplaćuje kamate na svoj dug bez mogućnosti da svoj dug ikada isplati i počne normalno poslovati.

Pojam zombi kompanija je stvoren u Japanu početkom devedesetih godina nakon kolapsa cijena nekretnina i dioničkog tržišta. Taj kolaps ništa ne može bolje objasniti vrijednosti Nikkei dioničkog indexa koji je 29 prosinca 1989 godine iznosio 38.916, a 11 ožujka 2003 je bio pao čak ispod 8.000. Kompanije koje su uzimale kredite za kupovinu nekretnina ili dionica su praktički izgubile sav novac, a ostalo im je jedino da vraćaju kredite što oni nisu bili u stanju.

Najdrastični primjer te situacije u Japanu nam je daruje trgovački lanac Daiei koji je na početku 21 stoljeća bio najveća zombi tvrtka u Japanu. Tokom 2001 fiskalne godine tvrtka je izgubila 3.7 milijardi dolara, ali je istovremeno dobila 3.4 milijarde novih kredita i oprosta dugova. Ova tvrtka je tada bila najveća, ali niti približno jedina zombi tvrka u Japanu pošto ih se procjenjuje da ih je tada bilo 200.000 koje su dugovale tisuću milijardi dolara.

Zombi banka je financijska institucija čija stvarna vrijednost je manja od 0 dolara/eura/kuna. To se najčešće događa kada tvrtke i fizičke osobe kojima su izdani krediti ih nisu u stanju više vraćati. To se dogodilo prvo u Japanu krajem devesetih godina, a potom u Europskoj uniji i SAD nakon 2007 godine.

U interesu prije svega banaka je nastavak postojanja zombi tvrtki jer dok ona postoji banka u svojim poslovnim knjigama računa da će joj kredit dan tvrtki jednog lijepog dana biti vraćen. Kada bi banka priznala da dug nikada neće biti vraćen ona bi sama bankrotirala pošto bi njene financijske obveze bile veće od financijskih potraživanja. Konkretno 2017 godine talijanske banke su u svojim poslovnim knjigama imale 360 milijardi eura koje im tvrtke nikada neće vratiti čime je Italija bila epicentar zombi banaka u Europi.

Kao što zombi kompanije postoje samo uz pomoć banaka tako i zombi banke postoje samo uz pomoć tuđe pomoći. Ime onoga tko podržava zombi banke bi bio država ili puno preciznije vlada. Kombinacijom državne financijske pomoći i umjetno održavane niske, preniske inflacije zombi banke, a možemo ovdje dodati i zombi kompanije se mogu pretvarati da i dalje postoje. Sve u svemu pretpostavlja se da su Europske banke u svojim poslovnim knjigama imali tisuću milijardi dolara kredita koji im nikada neće biti vraćeni.

Za razliku od kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je samo 2 % poslovnih subjekata imao titulu zombi poslovnog subjekta početkom 2018 godine nju je nosila 12 % kompanija i banaka. Janet Yellen, predsjednica Američke središnje banke (FED) je te godine bila iznimno zabrinuta za stabilnost financijskog, pa i gospodarskog sustava zbog ove situacije.

Kao jedan od glavnih krivaca za zombiranost ekonomije se spominje Europska središnja banka koja održava iznimno niske kamatne stope tako da su se njeni stručnjaci javno odgovorili na te optužbe početkom 2020 godine. U svom odgovoru oni su naravno rekli da nisu krivi iako priznaju da je stopa inflacije preniska već dugo vremena i ujedno su pozvali na restrukturiranje ekonomije (čitaj smanjivanje radnih prava) i promjenu zakona kako bi se likvidirale zombi kompanije.

Izbijanje korona virus pandemije je tu zombiranu ekonomiju prebacilo na cijelo društvo. Prije njenog izbijanja svjetski dug je iznosio 230 tiruća milijardi eura i on je navodno bio održiv zbog umjetno održavanih iznimno niskih kamatnih stopa. Po riječima Hans-Werner Sinna, bivšeg predsjednika IFO instituta države eurozone će se dodatno zadužiti kako bi podržali svoje kompanije što je ispravno, ali financijska situacija će tada postati zabrinjavajuća. U usporedbi s 2007 godinom krajem ove godine će na području eurozone biti u opticaju 400 % više novca dok će istovremeno broj proizvoda i usluga biti niži što bi moglo po njemu dovesti do najvećeg „gospodarskog zla” koje se zove inflacija.

Tu ujedno dolazimo do glavnog problema koji je počeo put s zombi kompanijama nakog čega je prešao na zombi banke i potom na kompletnu ekonomiju. To je realno govoreći bilo stanje prije korona virusa tako da sada možemo slobodno govoriti o zombiranom društvu. Talijanski državni dug je na primjer prije godinu dana iznosi 138 % BDP-a, dok će krajem ove godine iznositi 159 % BDP-a što je realno govoreći neodrživo. Isto tako je neodrživo da su EU članice zajedno s Hrvatskom deset godina smanjivale javni dug da bi se sada vratile na početak ili u još goru situaciju.

Postoje dva način za izvući se iz ove sadašnje zombi situacije. Prvi bi bio puštanje onih koji su bili zombi kompanije i banke prije korone da sada bankrotiraju što bi dovelo do stvarno drastičnog pada BDP-a od možda čak i 30 % kao što je bilo u doba velike depresije. Nakon tog kraha, restrukturiranja gospodarstvo bi ponovno počelo normalno funkcionirati. Druga potencijalna mogućnost rješavanja iznimno visokih dugova bi bio putem inflacije čega se neoliberalni ekonomisti užasavaju zbog čega se to isto neće učiniti.

Obje ove odluke bi dovele do drastičnog restrukturiranja čemu se protiv utjecajne osobe koje bi snosile troškove svojih pogrešnih odluka. Kako se niti jedna od tih odluka neće provesti dolazimo do trećeg rješenja koje niti nije rješenje. Ono se temelji na nastavku dosadašnje politike nulte stope inflacije pri čemu se svi prave da će krediti biti vraćeni,a ako se pojave problemi država će uskočiti svojim novcem. Tako će na kraju zombi ekonomija prerasti u zombi društvo koje se nalazi u vječitoj stagnaciji čiji cijenu vječito plaćaju građani.