Ženski nogomet

  Posljednjih godina smo izloženi neuspješnoj propagandi da igračice nogometa moraju imati iste plaće kao i igrači. Riječ je o priči bez logike pošto tko uopće gleda ženski nogomet ?

  Proteklih nekoliko godina FIFA je uložila milijardu dolara u promociju ženskog nogometa. Riječ je o realno gledajući bačenom novcu dok to FIFA ne govori direktno nego zaobilaznim putem. Ona navodi da nije dobila povrat investicije, ali postoji nada da će se stvari promjeniti.

  To da neće dobiti svoj novac natrag nikog normalnog nije iznenadilo, dok FIFA mora glumiti iznenađenje. U skladu s tim glumljenjem prošlu subotu je FIFA predsjednik, Gianni Infantino javno iskazao nezadovoljstvo sadašnjom situacijom nakon debakla u prodaji prava za ženskog svjetskog nogometnog prvenstvo.

  On je tada kritizirao medije koji su za prava prijenosa utakmica ženskog nogometa ponudili 100 puta manje novca nego za prava muškog nogometa. Dodatnu mu je frustraciju donijela priprema da se utakmice igraju u vrijeme koje odgovara Amerikancima i Europljanima, pa opet ništa. Razlog za njegov bijes nalazimo u tome da će FIFA na organizaciji ženskog nogometnog prvenstva izgubiti stotine milijune dolara.

  Bez obzira na taj debakl mi smo uvjereni da će FIFA nastaviti bacati milijarde dolara u ženski nogomet. To postoji u njenim planovima i sumnjamo da će ih ovaj debakl promjeniti. Jednostavno dinosaurusi se nastavljaju kretati po inerciji davno nakon što su trebali stati, a FIFA je dinosaur.

  Trenutačno stanje u ženskom nogometu jednostavno ukazuje da ono praktički nikoga ne zanima. U teoriji Francuska ima najjaču žensku nogometnu ligu na svijetu. Njena 2 kluba, Olympique Lyonnais i Paris Saint-Germain se nalaze u svjetskih TOP 5 ženskog nogometa. Bez obzira što govorimo o najjačoj svjetskoj ligi za igračice tužna istina je da one nikoga ne zanimaju. S izuzetkom ova dva super kluba svi drugi ženski klubovi se bore da dovuču tisuću gledatelja na tribine. Praktički identičnu situaciju imamo i u Njemačkoj gdje je prije desetak godina gledanost bila viša nego danas.

  Tu situaciju u svjetskom ženskom nogometu mrko priznaje i FIFA koja navodi da utakmice gleda oko tisuću gledatelja. Njena nada je bila da će uspjeh ženskog Europskog prvenstva potaknuti promjene, ali …

  Ženski Euro 2022 je gledao rekordni broj gledatelja što FIFA voli naglašavati, ali to ne predstavlja cijelu istinu. Realnost tog EURA 2022 je bila potpuna nezainteresiranost publike i FIFA djelatnici koji traže gledatelje po ulicama, željezničkim i drugim stanicama… Ukratko pozivajući se samo na broj gledatelja oni su bacili dobar spin, a jako dobro pitanje ispadne gdje su ih toliko našli ?

  Za kraj red je pogledati stanje u velikom klubu koji ima muški i ženski tim i koji stvarne podatke pušta u javnost. Taj klub je Manchester City čiji muški tim u korona sezoni 2020/21 ima prihode visine 571 milijun funti. S druge strane ženski tim je ostvario prihode od 2.9 milijuna funti s tim da su plaće igračica bile veće od prihoda.

  Kako je ženski nogomet proizvoda kojega kupci ne žele na scenu kao i obično stupa pravna država. Ona ne može prisiliti ljude da gledaju njihove utakmice, kupuju njihov proizvod. Pošto ne može na to prisiliti ljude, ona može prisiliti nogometne federacije što se početkom godine dogodilo u SAD. Tamo je došlo do sudskog dogovora na osnovu kojeg će igračine ženske nogometne reprezentacije imati ista primanja kao i igrači muške reprezentacije.

  To što se prava prenošenja utakmica ženske reprezentacije puno manje plaćaju kao i sve drugo je nevažno. Jedino je važno imati jednaku plaću radio ti proizvod kojeg nitko ne želi ili proizvod kojeg svi žele.