Zamjena stanovništva
Na zapadu se voli spominjati zamjena stanovništva koju su izvršili Indija i Pakistan u doba sticanja neovisnosti, ali ona nije bila presedan. Pravni i svaki drugi presedan čini zamjena stanovništva Grčke i Turske koja se dogodila prije 100 godina.
Prvi svjetski rat završava na Bliskom istoku mirom koji će okončati sav mir. Turska je mirovnim sporazumima izgubila Palestinu, Siriju i Mezopotamiju dok su njene ostale granice bile više nego upitne. U Istanbulu je tada sjedio sultan pod „zaštitom” britansko-francuske vojske dok će u Ankari uskoro na vlast stupiti Ataturk.
U Grčkoj je s druge strane nominalno vladao kralj Aleksandar kojeg 1917 na vlast postavlja Antanta. Stvarnu vlast je imao premijer Venizelos koji u povijesti ostaje zapisan kao otac moderne Grčke. Grčki san te 1919 godine biva uništenje u ratu poražene Turske i obnova Bizantskog carstva .
Vodeći se tim snom Grčka 15 svibnja 1919 godine zauzima drevnu Smirnu koja će joj potom mirovnim sporazumom iz Sevresa biti dodijeljena. Riječ je bila o mirovnom sporazum kojim je granica Turske povučena u skladu s etničko-povjesnim linijama. Tim sporazumom Armenija je dobila izlaz na more, Grčka sav europski dio Turske s izuzetkom Istanbula, a Sirija Antiohiju i dio Kilikije.
Bez obzira na ovo proširenje teritorija Grčka nije bila zadovoljna jer njime nije ispunjen cilj obnove Bizantskog carstva. U skladu s tim ona je pod upravljanjem Aleksandra i Venizelosa i uz podrušku Velike Britanije i Francuske objavila rat Turskoj.
U prvoj fazi rata Grčka vojska je uspješno napredovala dok su Turci odbijali voditi odlučujuću bitku. Ta prva faza rat završava neočekivanom smrću kralja Aleksandra i smjenom premijera. Na vlast potom stupa kralj Konstantin koji vrši vojne i političke čistke koje slabe vojsku dok su Turci istovremeno dobivali sve veću podršku od Sovjetske Rusije.
Finalna drama ovog rata se dogodila u Smirni u kojoj po osvajanju Turci završno od interpretacije vrše genocid ili etničko čišćenje. Tim paljenjem Smirne 13 rujna 1922 katastrofalno završava grčki napad na Tursku. Procjenjuje se da je Turska između 1914 i 1923 pobila oko 550 tisuća svojih državljana Grčke nacionanosti pa je po završetku rat ostalo pitanje što s njih preostalih milijun ? To pitanje se na kraju riješilo mirovnim sporazumom koji je imao dva dijela.
Prvi dio mirovnog sporazuma se ticao granica između dvije države. Njime biva regulirano da poražena Grčka neće platiti odštetu nego će Turskoj ustupiti Adrianople (Edirne). Drugim dijelom mirovnog sporazuma biva regulirana zamjena stanovništva Turske i Grčke.
Taj dio mirovnog sporazuma biva potpisan 30 siječnja 1923 godine u Švicarskoj. Prvi članak sporazuma o zamjeni stanovništva govori baš sve:
„Počevši od 1 svibnja 1923 godine doći će do prisilne zamjene stanovništva Turskih državljana Grčke Pravoslavne vjere i Grčkih državljana Muslimanske vjere. Niti jedni niti drugi se neće moći vratiti na rodnu zemlju bez dopuštenja države.”
Potom se u drugom članku sporazuma navodi jedini izuzetak od ovog pravila, a to su Grci u Carigradu i Turci u zapadnoj Trakiji.
Sve u svemu više od 1 200 000 Grka je biloo ovim sporazumom bio protjeran iz Turske dok je broj iz Grčke protjeranih Turaka bio oko 480 000.. Kada gledamo ovaj službeni broj protjeranih i neslužbeni broj ubijenih Grka dolazimo do oko 2 milijuna stanovnika.
Time završavamo priču o zamjeni stanovništva koje se Europljani ne vole sjećati