Vrste demokracija

  U Europi se puno govorio liberalnoj i iliberalnoj demokraciji bez ih se ikada objasni. To niti približno ne predstavlja sve vrste demokracija pa ih je stoga red bolje objasniti.

  Kako govorimo o demokracijama i republika prvo ćemo početi vremenski najstarijim predsjedničkim režimom. Iako mi danas Oktavijana Augusta nazivamo carem, on je u pravnom smislu bio prvi građanin republike, mi bi rekli predsjednik. U modernom smislu te riječi on je bio izabrani predsjednik s jasnim datumom početka mandata i njegovog kraja. Konkretno rimski parlament je svakih nekoliko godina svojim glasovanjem ponovno izabirao Augusta za prvog građanina.

  Riječ je o vrsti demokraciju koja malo tko u Europi tako i zove pošto predsjednik uvijek pobjedi na izborima. Ovu vrstu „diktatorske” ili autokratske demokracije imaju Rusija, Sirija, Kazahstan, Uzbekistan, … Neobičnost ove demokracije predstavlja da u teoriji parlament može opozvati predsjednika/diktatora/autokrata. Naglasak je na u teoriji !?

  Kako je realno gledajući komplicirano naći jasnu definiciju liberalne demokracije mi ćemo se pozvati na onu poznatog ekonomiste Dani Rodrika. Po Rodriku liberalna demokracija je režim koji štiti vlasnička, politička i građanska prava među koja spadaju prava manjina. Da bi liberalna demokracija nastala potrebno je da među stanovnicima ne postoje velike razlike u primanjima i oslabljeni nacionalni identitet.

  NeEuropske države po riječima britanskog doživotnog „grofa” Bhikhu Parekha (slika) prihvaćaju samo vlasnička i politička prava liberalne demokracije. One odbijaju prihvatiti građanska prava, liberalne vrijednosti jer liberalizam razbija društvo, uništava zajedničke ideje i vrijednosti, postavlja izoliranog pojedinca iznad zajednice…

  U određenom smislu on je svojim riječima opisao iliberalnu demokraciju čiji glavni predstavnik u Europi je Viktor Orban. Naći definiciju iliberalne demokracije je još teže nego onu liberalne, ali i tu postoji osnovni konsenzus. On govori da ova vrsta demokracija poštuje niža građanska/liberalna prava od liberalne demokracije i tu priča završava. Drugi najpoznatiji predstavnik iliberalne demokracije je inače indijski premijer Modi koji dobrim dijelom ukida prava indijskih vjerskih manjina.

  Kada općenito govorimo o demokraciji u Europi ne smijemo zaboraviti dva jasna signala koja su u drugom desetljeću 21 stoljeća stigla iz Berlina. Prvo je 2011 godine u svom govoru Angela Merkel izjavila da Njemačka ima demokraciju koja se prilagođava tržištu (market-conforming democracy). Riječ je inače u neoliberalnoj demokraciji organiziranoj da novac i moć idu od najsiromašnijih prema najbogatijima. Sastavni dio te njemačke i europske liberalne demokracije čini i povik: „izbori ništa ne mjenjaju”.

  Sljedeći tip demokracije koju navodimo je većinska demokracija. Riječ je o sistemu u kojem građani izabiru parlament, vladu koja potom provodi želje glasača koji su je izabrali. Nevladine udruge i različite internacionalne organizacije se najoštrije protive vladavini većine. Oni se tome protive jer interesi manjina neće nikada biti zastupljeni u ovom režimu i većinske demokracije mogu istovremeno ukinuti manjinska prava. Zbog toga protivnici ove vrste demokracije govore da je riječ o tiraniji većine. Zbog ogromnih sličnosti moguće je postaviti znak jednakosti između većinske i iliberalne demokracije iako ga stručnjaci ne postavljaju.

  Posljednji oblik demokracije koji navodimo je direktna demokracija. Ova demokracija se nekada zove i čista demokracija pošto sve odluke donose državljani na glasovanjima. Jedina svjetska država koja ima neku verziju direktne demokracije je Švicarska. U njoj građani mogu sazvati referendum o bilo kojem zakonu kojeg donese vlada i tako ga poništiti.

  Ovaj tekst posvećujemo Wolfgangu Schaubleu koji je preminuo 26.12.2023. On je bio njemački ministar financija i predsjednik Bundestaga, a proslavio se po demokratskoj izjavi „izbori ništa ne mjenjaju”.