Vladavina žena
Tijekom XVI stoljeća na području današnjeg Beneluksa je bio napravljen presedan koji ukazuje da su žene sposobne vladati. Ta vladavina žena je pokazala tadašnjoj Europi da su žene sposobne biti šefovi država.
XV stoljeće u zapadnoj Europi obilježava pokušaj uspostavljanja novog kraljevstva između današnje Njemačke i Francuske. Riječ je bila o pokušaju formiranja Kraljevstva Burgundije koje se trebalo prostirati od Švicarske na jugu do Sjevernog mora na sjeveru. Riječ je o pokušaju koje propada 1477. kada Karlo I, veliki vojvoda Burgundije gine tijekom bitke s Švicarcima.
Nakon njegove smrt na vlast u Burgundiji stupa njegova kćer Marija. Ona zadržava vlast na širem području današnjeg Beneluksa i udaje se za Maksimilijana Habsburga. Njenim stupanjem na vlast je napravljen presedan u Francuskoj gdje je ustavno određeno da žena ne može biti vladajuća kraljica. Unuci Marije koja umire već 27.03.1482. su car Karlo V i hrvatsko-ugarski kralj Ferdinand.
Sljedećih četvrt stojeća današnjim Beneluskom vladaju car Maksimilijan i guverneri, a do promjene dolazi 1507. godine. Tada je na vlast instalirana Margareta Austrijska čime tamo započinje vladavina žena.
Ona je na početku postavljena na poziciju regenta za maloljetnog Karla,ali on će ju i kasnije ostaviti na vlasti. De facto govoreći Margareta je u pravom smislu te riječi bila doživotni vladar koji pokušava održavati mir s svima. Bogatstvo tadašnjeg Beneluksa se temeljilo na trgovini, a svim znamo kako rat utječe na nju. To održavanja mira nije uspjelo 1526, ali 1529 godine ona osobno sklapa mirovni sporazum s Francuskom čime završava veliki europski rat.
Nakon njene smrti na vlast je instalirana bivša hrvatsko-ugarska kraljica Marija (žena Ludovika II. koji gine na Mohaču) koja vlada između 1531. i 1555. godine. Za razliku od Margarete koja je bila ženstvena, šarmantna i fleksibilna Marija je bila cinična, osvetoljubiva i patila od kompleksa niže vrednosti (jer je žena). U svom pismu Karlu kojim ga obavještava o abdikaciji ona govori:
„Osoba koja vlada ovom državom treba biti društvena s svima kako bi dobila dobru volju plemića i običnih stanovnika… …Stoga žena, pogotovo ona koja je udovica ne može raditi ono što treba biti učinjeno”.
Vodeći se tim komentarom na vlast u današnjem Beneluksu koji se tada zvao Nizozemska je postavljen general. On će ubrzo potom nakon 4 godina biti maknut s pozicije pa na njegovo mjesto 1559. stupa Margareta od Parme.
Njenih 8 godina vladavine obilježava pokušaj uspostavljanja mira i konsenzusa po vjerskim i svim drugim pitanjima. Svi znamo da se niti tada niti danas vjerski fanatici ne mogu zaustaviti razgovorom i konsenzusom, ali Margareta je pokušavala. Kada su ti njeni pokušaji kompromisom završili otvorenom pobunom protestanata koji su uništavali crkvene, manastire, bolnice… ona je pobunu ugušila.
Taj njen uspjeh je šokirao cijelu Europu. Najbolji dokaz toga nam ispadne mobilizacija španjolske armije za gušenje ove bune koja tamo dolazi kada je ona ugušena. Nakon njenog gušenja cilj Margarete je bila politika snižavanja tenzija što je bilo protivno ideji španjolskog generala i kralja. Zbog toga ona 1567. podnosi ostavku. Nekoliko godina kao odgovor na represiju počinje velika pobuna tijekom koje Nizozemska ostvaruje svoju neovisnost.
Ženska vladavina na području današnjeg Beneluksa je sveukupno trajala između 1507 i 1567 godine. Tijekom svoje vladavine one su svima u Europi dokazale da žene mogu vladati isto tako kao i muškarci. To je imalo utjecaj na percepciju žena u Europi desetljećima ranije od vladavine Elizabete u Engleskoj.
Na slici hrvatsko-ugarska kraljica Marija sjedi dok njen brat car Karlo Habsburg vrši abdikaciju.