Uništenje brane

  Kao i prošlogodišnje uništenje plinovoda tako je i ovogodišnje uništenje brane rezultiralo zapadnim optužbama na račun Rusije. Red nam je stoga pogledati tko ima stvarnu korist od njenog uništenja kako bi našli potencijalnog krivca.

  Na prvu su odgovornost za prošlogodišnje uništenje Sjevernog toka prebacili na Rusiju. Ovdje ćemo se samo podsjetiti riječ šefa obavještajne službe Njemačke koji izjavljuje da je samo Rusija imala kapacitete za njegovo uništenje. Ukratko po njihovoj logici Rusija je uništila svoj plinovod kojim prodaje plin u Njemačku.

  Uništenje plinovoda se „slučajno” poklopilo s početkom rada plinovoda Norveška-Poljska i s ilegalnim ruskim referendumima u Ukrajini. Nakon što se glavni zapadni mediji na prvim stranicama pisali o odgovornosti Rusije pojavili su se sitni tekstovi na posljednjim stranicama. Oni su spominjali da su plinovod možda uništili Ukrajinci (NATO izvor) i da je njegovo uništenje pojednostavilo stratešku situaciju Njemačke.

  Sada nakon uništenja brane u Ukrajini imamo praktički identičnu situaciju. Ako ćemo vjerovati medijima Američki i zapadni izvori govore da je Rusija dignula u zrak gigantsku branu na rijeci Dnjepar. Razlog zašto je Rusija dignula u zrak branu koju kontrolira već gotovo 14 mjeseci oni ne navode.

  Nakon uništenja brane Ukrajina je počela vikati da je riječ o ratnom zločinu i o negativnim posljedicama. Zelenski nam tko govori da Rusija ne spašava ljude u regijama gdje je došlo do poplave nakon uništenja brane. Njegova ministarstva s druge strane javljaju da će se do sljedeće godine plodna zemlja južne Ukrajine zbog nedostatka vode pretvoriti u pustinju.

  Službeni motiv za rusko uništenje brane je po ukrajinskim izvorima onemogućavanje ukrajinske protuofenzive. Problem s tim navodnim motivom je da on ne drži vodu kao niti mnoge druge Ukrajinske propagandne priče.

  Istina, hladna istina glasi da je Kahkovka brana bila ultimativno rusko oružje u slučaju ukrajinske ofenzive u južnoj Ukrajini. Ona je bila ultimativno oružja, ali samo ako ga se iskoristiti nakon početka ukrajinske ofenzive. Ukrajina u slučaju te ofenzive treba forsirati rijeku Dnjepar koja predstavlja liniju fronte. Iz ruske strateške perspektive idealno vrijeme za rušenje brane biva nakon što dio ukrajinske vojske stupi na dio obale pod kontrolom Rusije.

  Uništenjem brane u tom trenutku bi ukrajinska vojska bila odvojena od svoje linije opskrbe i pojačanja. To bi dovelo do njenog relativno jednostavnog uništenja koji bi doveo do kolapsa morala u Ukrajini.

  Zbog toga Rusija nije imala vojni motiv za uništavanje brana u doba kada je bila uništena. Drugi minus, drugi razlog zašto po nama Rusija nije uništila branu je Krim. Ovaj poluotok ovisi o vodi koja na njega stiže zahvaljući brani. 85 % sve vode koja se koristi na poluotoku Krimu je dolazi preko uništene brane koja je vodu tamo skretala. Ukrajinski izvori nam navode da bi poluotok koji je Rusija anektirala mogao biti bez vode 10 do 15 godina zbog uništenja ove brane. To inače predstavlja motiv Ukrajine, a ne Rusije za uništenje brane.

  Čak i BBC na kraju krajeva priznaje da ako ništa drugo zbog Krima nije bilo u interesu Rusije uništenje brane. Oni navode da i poplave na području Hersona nisu u interesu Rusija koja biva prisiljena povući vojsku iz poplavljenih područja. Jedini kontraargument im biva da ukrajinski tenkovi sada ne mogu napasti u južnoj Ukrajini,a to kao što smo ranije naveli i nije kontraargument.

  Ukratko u strateškom interesu Ukrajine, a ne Rusije je bilo ovo uništenje brane.