Ukrajinski zamor

  Polako sada već svima postaje jasno da Ukrajina ipak nema snage za izbaciti Rusiju s svog teritorija. Ukrajinski zamor postaje jasan u Kijevu, Washingtonu, Briselu i Londonu pa je pitanje kako dalje.

  Ruska invazija Ukrajine koja je započela prije više od 20 mjeseci sada se u određenom smislu približava svom tužnom kraju. Riječ je o tužnom kraju pošto postaje očito da neće završiti ničijom vojnom pobjedom nego zamrznutim stanjem na terenu.

  Takav kraj rata smo inače bili najavili još u svibnju prošle godine pa on ne predstavlja neko iznenađenje. U određenom smislu trenutačne granice fronte, a buduće granice oružanog primirja idu u skladu s scenarijem ruske pirove pobjede što iritira Kijev. To ga može iritirati, ali kako sada izgleda on ne može puno učiniti.

  Početak rata je ujedno slučajno ili ne označio kraj života „uvaženih” staraca. U svibnju 2022 su preminuli prvi predsjednici Bjelorusije i Ukrajine dok je prvi predsjednika Azerbejdžana umro u ožujku. Gorbačov je preminuo u kolovozu 2022 tako da možemo reći kako su s njima u grob otišle tajne formiranja postSovjetskih država. Da svi su oni bili starci, ali znate li onu o politici i slučajnosti ?

  Reputacija ruskog predsjednika Putina je tijekom ovog rata doživjela katastrofalnu štetu. Prvo zahvaljujući strateških grešaka tijekom prvih dana invazije Ukrajine, a potom događajima vezanim s Prigožinom. Putinovu reputaciju je potpuno uništila Prigožinova smrt što ostavlja ožiljke koje će njegov režim nositi do svog kraja.

  Dok se to događalo u Rusiji i postSovjetskim prostorima Ukrajina se pripremala na ovogodišnju protuofenzivu. Na kraju je ona početkom rujna čak i uspjela probiti liniju fronte, ali su svježe dovučene ruske snage zaustavile taj prodor.

  Riječ je o prodoru koji biva ukrajinski labuđi pjev pošto ona nakon njega više nema ljudskih resursa za daljnje napade. Po američkim službenim podacima tijekom ovog rata Rusija je izgubila 300 000 vojnika (ubijeni+ranjeni), a Ukrajina 180 000. Ako uzmemo u obzir da po službenim podacima Rusija ima 1.3 milijuna vojnika,a Ukrajina 0.5 milijuna prilično je jasno tko će duže izdržati.

  Ti brojevi nam govore da je ranjeno ili ubijeno 36 % ukrajinskih i 23 % ruskih vojnika. Stoga nije niti čudno da se pojavio zamor na liniji fronte pošto obje strane sada pokušavaju čuvati svoje vojnike. To predstavlja problem za Ukrajinu koja treba osloboditi okupirani teritorij dok Rusiji ova situacija odgovara.

  Po riječima šefa Ukrajinske vojske Valerija Zalužnija (slika) trenutačno stanje na linije fronte je slično onome iz Prvog svjetskog rata. Istovremeno on još tvrdi da Ukrajina nema dovoljno vojnika pa je nužno mobilizirati Ukrajince koji su trenutačno oslobođeni služenja u vojsci.

  Sve u svemu Ukrajinci polako postaju svjesni da nemaju ljudske i druge resurse da oslobode okupirana područja. Toga su svjesni i članovi tima ukrajinskog predsjednika koji sam to odbija priznati što dovodi do njegove političke izolacije.

  Volodimir Zelenski to stanje, to nepovjerenje u pobjedu sam priznaje pa stoga izjavljuje: „Nitko ne vjeruje u našu pobjedu kao što je vjerujem. Nitko.”. U određenom smislu to potvrđuje i predsjednički savjetnik koji izjavljuje „On živi u svom svijetu. Mi ne pobjeđujemo, ali pokušaj to njemu reći”.

  Ukratko Volodimir Zelenski se protivi ikakvoj vrsti primirja zbog čega i dan danas ovaj rat još uvijek traje. Tko zna možda je on domoljub, a možda je samo političar koji se boji izbora po završetku rata (ili primirju). Mi vjerujemo da se istina nalazi negdje na pola puta između tih opcija.