Trumpova ekonomija
Ovu godinu će se u SAD održati predsjednički izbori na kojima će predsjednik Donald Trump pokušati osvojit novi predsjednički mandat. Svojim izjavama, svojim potezima pa i samim svojim postojanjem on je bio prst u oko multikulturalista dok je istovremeno postao ikona američkih i europskih nacionalista, pa na kraju krajeva čak Kineza i Indijaca. Ne ulazeći uopće u ove ideološke rasprave mi ćemo danas pogledati njegove prije svega gospodarske rezultate.
Tokom posljednje 3 godine njegovi protivnici iz Demokratske stranke tvrde da on ekonomski nije ništa učinio za SAD nego da samo uživa u plodovima plodovima rada Barracka Obame. U toj kritici oni vole navoditi kako je porast broja zaposlenih u doba Trumpa sličan onome u doba Obame što je činjenično točno, ali je istovremeno protivno svim ekonomskim razmišljanjima.
Barrack Obama je postao predsjednik u doba gospodarske depresije tako da je rast zaposlenosti po završetku depresije nešto gospodarski najnormalnije dok je s druge strane Donald Trump postao predsjednik u doba već dugogodišnjeg gospodarskog rasta. Zbog strogo periodičnog ponavljanja gospodarskih recesija svi smo očekivali izbijanje nove u doba Trumpa što se nije dogodilo i za to su neupitno zaslužne njegove gospodarske mjere.
U određenom smislu njegove makroekonomske mjere su bile slične onima Ronalda Reagana što znači da je bila riječ o kombinaciji smanjivanja poreza bogatima i rasta vojnog proračuna. Kombinacija ove dvije mjere je dovela do gospodarskog rasta i eksplozije proračunskog deficita na koji se danas nitko od političara u SAD ne obazire.
Dok su te mjere rezultirale sadašnjim gospodarskim rastom cilj Trumpovih trgovinskih dogovora nam ukazuje na želju za osiguravanje tog rasta u budućnosti. Na to nam najbolje ukazuje obnovljeni gospodarski dogovor NAFTA između Meksika, SAD i Kanade. Kako je prvobitni, Clintonov NAFTA dogovor o trgovini doveo do pada proizvodnje automobila u SAD Trumpov dogovor je odlučio to pitanje bolje regulirati. Po njemu minimalno 40 – 45 % automobila proizvedenih u Meksiku mora biti proizvedeno u tvornicama s minimalnom plaćom od 16 dolara po satu. Njegova druga mjera za autoindustriju se tiče povećanja postotka dijelova automobila koji moraju biti proizvedeni u Meksiku, Kanadi ili SAD s 62.5% na 75%.
Drugi dijelovi ovog sporazuma pozivaju na produženje copyright prava u Kanadi u skladu s željama američkih korporacija, zabranu devalvacije valuta i par još drugih specifičnih klauzula u korist američkih korporacija. Specifičnost ovog trgovinskog dogovora za razliku od europskih je postojanje demokratske klauzule ili drugim riječima točno se navodi datum kada će trgovinski ugovor prestati vrijediti kako bi se dalo nekoj kasnijoj demokratski izabranoj vladi da ga u skladu s željama građana ukine.
Uz pomoć tih gospodarskih mjera Donald Trump je uspio održati gospodarski rast u SAD kada ga nitko više nije očekivao pruživši uz put pomoć američkim korporacijama dok je istovremeno obnovio demokratsku kontrolu nad međunarodnim trgovinski ugovorom.