The Economist
Tjednik The Economist predstavlja jedan od svjetskih najutjecajnih časopisa. Ovog tjedna u njegovom tiskanom izdanju je izašao tekst kojim nije samo kritizirao konzervativce nego i liberalnu elitu. Riječ je o tekstu kojeg danas komentiramo.
Prije nego što počnemo o samom tekstu red je predstaviti sam časopis. The Economist se tjedno tiska u više od 600 000 primjeraka dok nam je broj digitalnih pretplata nepoznat. U osnovi časopis se kao što mu ime govori bavi ekonomijom pri čemu zagovara globalizaciju. The Economist je inače osnovan još 1843. u cilju promocije globalizacije pa mu moramo čestitati što je ostao vjeran svojim korjenima.
Ovotjedni tekst imena „The Peril of national conservatism” navodimo jer u njemu časopis kritizira cijeli politički spektar. Da glavni neprijatelji su mu i dalje konzervativci, ali niti neosjetljiva elita nije puno bolje prošla.
Tekst započinje usporedbom konzervativizma Reagana i Thatcher iz 1980tih s jedne, a Orbana i Trumpa danas s druge strane. Po njima Reagan je u centar stavio tržište i slobode dok Trump u centar stavlja nacionalnu suverenost koja je iznad pojedinca.
Po The Economistu Reagan i Thatcher su smanjivali državnu suverenost ulaskom u naddržavne organizacije dok moderni konzervativci žele ukinuti te organizacije. Oni ih žele ukinuti jer smatraju da su zagađene s globalizacijom i woke ideologijom.
Ovdje The Economist bezobrazno laže pošto se Margaret Thatcher najvatrenije protivila formiranju Europske unije. U nekima od svoja najpoznatija govora ona izjavljuje da neće dopustiti da Europska unija zapovjeda Velikoj Britaniji. To je izjavila 20.09.1988. i potom ponovno 30.10.1990. nakon čega je oborena s vlasti.
Nakon ove laži dolazi jedna stopostotna istina. Ta istina govor da nacionalni konzervativci promatraju današnji Zapad kao nekada antički Rim pred padom. Znači riječ je o dekadentom, moralno užasnom sistemu kojeg barbari samo što nisu uništili.
To predstavlja prvi konsenzus svih pripadnika ovog pokreta, ideologije bez obzira na naciju. Oko toga se slažu Trump, Orban, Meloni, Le Pen i ostali. Drugi konsenzus svih nacionalnih konzervativaca predstavlja protivljenje migrantima, globalistima i svima koji ih pomažu. To su zajedničke točke svih nacionalnih konzervativaca dok se oni međusobno razlikuju u odnosu prema LGBT zajednici, Rusiji i slično.
Tako je The Economist opisao političke pozicije nacionalnih konzervativaca, a onda je postavio pitanje kako se protiv njih boriti ? Savjet časopisa je da liberali, elite i staromodni konzervativci trebaju narodno nezadovoljstvo ozbiljno uzeti u obzir.
Građani ilegalne migrante gledaju kao izvor nereda koji izvlači novac iz javnog proračuna. Oni se brinu da će im djeca biti siromašnija nego oni i da će im nove tehnologije uništiti radna mjesta. Isto tako oni vjeruju da su institucije kao faktulteti i mediji zarobljeni od totalitaristički ili kako Economist kaže iliberalno nastrojene lijeve elite.
Pored ostalog građani promatraju globaliste koji su se obogatili tijekom posljednjih desetljeća kao arogantnu kastu koja gleda samo svoje interese. Riječ je o kasti koja vjeruje da je uspjela svojim sposobnostima dok građani znaju da su oni naslijedili bogatstvo.
Riječ je po The Economistu o legitimnim primjedbama i odbijanje elite da ih prizna ukazuje samo koliko je odnarođena. Po njemu legalna migracija će biti lakša kada se ilegalna zabrani. Liberali trebaju, moraju zahtjevati medijski i fakultetski liberalizam,a ne jednoumlje. Oni isto trebaju odustati od borbe protiv patriotizma i priznati da je ljubav prema vlastitoj domovini potpuno prirodna stvar.
Na kraju The Economist navodi da se liberali moraju prilagoditi nacionalnom konzervatizmu kao što su se kroz povijest prilagođavali drugim pokretima. Ako to ne učine…
Za kraj ćemo reći da je tekst iznenađujuće pošten iako se mi ovdje ne slažemo s argumentom o legalnoj migraciji. Gledajući iz perspektive nacionalne države potpuno je nevažno da li deseci ili stotine tisuća migranata godišnje dolaze legalno ili nelegalno. Ako dobiju državljanstvo nacija u koju su došli više neće imati svoju državu dok će matična nacionalna država migranata i dalje postojati.