Talijanska uprava za Kvarner

Dana 08 rujna 1920 godine Gabriele d’Annunzio je proglasio u Rijeci nastanak države imena „Talijanska uprava za Kvarner” kao i ustav ove države koji imena „Kvarnerska povelja” čime je bio obilježio jednu godinu kontrole Rijeke pošto su njegove fašističke postrojbe ušle u nju 12 rujna 1919 godine. Povodom tih sada već 100 godina starih događaja vrijeme nam je da se vratimo u prošlost na kraj Prvog svjetskog rata.

Priča o Rijeci na kraju XIX i početku XX stoljeća je ujedno priča i o slavenskoj dinastiji Ossoinack koja potiče iz Volovskog. Ova moćna trgovačka obitelj je bila bankrotirala u doba Napoleonskih ratova kada francuska mornarica uništila sve njene trgovačke brodove, ali su se po završetku ratova uspješno oporavili i postali jedna od najmoćnijih riječkih obitelji. U drugoj polovici XIX stoljeća Ossoniacki su jedni od osnivača Autonomaške stranke Rijeke, a u doba Prvog svjetskog rata Andrea Ossoniack čija vjernost Ugarskoj biva neupitna je postavljen za zastupnika Rijeke u Ugarskom parlamentu.

Po završetku Prvog svjetskog rata ovaj Ossoniack kojeg nitko nije izabrao za razliku od svih ranijih predstavnika Rijeke u Ugarskoj postaje glavni zagovornik talijanske aneksije. U trenutku formiranja Države SHS 29 listopada 1918 Rijeka je njen dio pošto joj posljednji Ugarski guverner predaje vlast u gradu. Već sljedećeg dana se u Rijeci održavaju proTalijanske demonstracije, a u siječnju 1919 Andrea Ossoniack piše pamflet „Zašto Italija treba anektirati Rijeku”

Te demonstracije, zajedno s javnim zahtjevom Ossoniacka i prije svega odlukom Pariške mirovne konferencije koja ne dodjeljuje grad Italiji postaju službeni razlozi za d’Annunziev pohod na Rijeku 12. rujna 1919 godine s ciljem njene aneksije. Kako je Italija tada odbila anektirati Rijeku u strahu od reakcija drugih europskih sila došlo je do potpune političke paralize. Gotovo godinu dana nakon osvajanja Rijeke d’Annunzio će razbiti tu blokadu proglašavanjem neovisne države i njenog ustava koji je napisao talijanski socijalist Alceste de Ambris. Novoproglašena Talijanska uprava za Kvarner potom postaje prva država u svijetu koja priznaje Sovjetsku Rusiju, budući Sovjetski Savez pa zauzvrat iz Moskve dobiva diplomatsko priznanje.

Odgovarajući na tu novu provokaciju Italija i Jugoslavija 12 studenog 1920 godine potpisuju Rapalski ugovor kojima Rijeka postaje neovisna država,a dužnost Italije je bila izbaciti d’Annunzia s njenog teritorija što će na kraju biti učinjeno 18. siječnja 1921 godine. Njegov odlazak nije ujedno označio i kraj patnji Riječana pošto su d’Annunzijevi fašisti i potom kontrolirovali dijelove grada. Kratko nakon što je proglašena Slobodna Država Rijeka i izabran njen prvi predsjednik fašisti 3 ožujka 1922 godine vrše puč i preuzimaju vlast. Ranije navedeni Andrea Ossoniack će biti pozvan da nakon ovog puča sudjeluje u novoj fašističkoj riječkoj vladi,a nakon aneksije Rijeke se povlači iz politike. Povratkom Istre i Rijeke matici domovini 1945 godine Andrea Ossoniack odlazi u Italiju gdje posljednjih 20 godina života ovaj porjeklom Hrvata,a ideološki Talijan sudjeluje u protestima protiv vraćanja Istre, Rijeke i otoka Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Ovaj tekst predstavlja riječku reakciju na današnje talijanske medije koji obilježavaju stogodišnjicu ustava Talijanske uprave za Kvarner nazivajući ga jednim od najdemokratskijih u Europi zamišljenih sustava po završetku Prvog svjetskog rata.