Sporazum o klimi

  Sporazum o klimi postignut u Parizu nije niti približno onome kako se on predstavlja u našoj javnosti. Jednostavno naši europski mediji vode kampanju po ovom pitanju pa se ne drže istine kao pijan plota.

  Kao što smo već ranije govorili cilj Pariškog sporazuma o klimi je zaustavljanje zagrijavanja našeg planeta na 1.5 stupnjeva od temperature iz predindustrijskog doba. Osnovno pitanje koje će svaki razuman čovjek postaviti bi bilo kada počinje industrijskog doba ? Da li je ono započelo 1750 ili 1850 godine ? To nije teoretsko pitanje nego stvarno praktično pitanje pošto je maleno hladno doba trajalo do 1850 godine !?

  Bolje da ne ulazimo ponovno u ove rasprave nego da se konkretno bavimo Pariškim klimatskim sporazumom. Kao što se ne razgovara o ovom prvom osnovnom pitanju tako se ne razgovara o ničemu drugome vezanom s ispunjavanjem ciljeva sporazuma.

  Praktički 200 vlada je potpisalo Pariški klimatski sporazum pošto se to očekivalo od njih, ali je upitati se koliko država ga provodi ? Sveukupno samo 30 !? Znači u realnosti klimatski sporazum istovremeno postoji i nepostoji.

  Najbolji primjer za to nam je dao Donald Trump koji je povukao SAD iz klimatskog sporazuma. Odluka Joe Bidena da ponovno potpiše ovaj sporazum u stvarnosti ništa ne znači. Trump je dokazao da je car gol, da svaka država kada poželi može otkazati Pariški klimatski sporazum. Drugim riječima on je dokazao da sporazum nije obvezavajući za baš nikoga. To su svi u svijetu primili na znanje.

  Zbog toga riječ je prije svega o PR sporazumu kojeg su vlade potpisale kako bi dokazale da brinu o klimi. Za razliku od tih normalnih vlada one na zapadu su fundamentalistično nastrojene u njegovom pa ignoriraju njegove nuspojave.

  Još prije potpisivanja Pariškog klimatskog sporazuma Europska unija je počela provoditi fundamentalističke mjere u ime zaštite prirode. Te mjere su dovele do eksplozije cijena električne energije koje su bacile 100 milijuna Europljana u siromaštvo. Još 2013 godine u Njemačkoj su građani platili negdje 30 milijardi eura raznih taksi za poticanje zelene energije.

  Ta zelene politika je dovela do toga da domaćinstva u Njemačkoj 2019 godine plaćaju gotovo 3 puta veću cijenu struje od onih u SAD-u. Pokušajte sada uzeti u obzir gospodarski stres koji ta zelena politika provodi u Europi ?

Kada govorimo o vođenju zelene transformacije u Europskoj uniji jednu stvar mediji ignoriraju. Ta stvar je godišnja svjetska proizvodnja ugljena. Tijekom 2019 godine proizvedeno je 7.9 milijardi tona ugljena. Očekuje se da će zbog korona virusa ta proizvodnja pasti na 7.6 milijardi tona u 2021 godini.

  Odluka Europske unije da zatvori svoje termoelektrane ne znači da će ih i drugi zatvoriti. Drugim riječima povlačenje EU s tržišta fosilnih goriva će dovesti do svjetskog pada cijena. Nuspojava toga će biti jeftiniji ugljen, jeftinija energija za države koje nisu zatvorile termoelektrane dok će Europu ubijati visoke cijene.

  Trenutačno su cijene električne energije za industriju u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji 50 % veće nego u G20 državama. Kada te cijene usporedimo s onima u Kini i Indiji dolazimo do prave katastrofe.

  To je na kraju krajeva razlog zašto će zelena transformacija uništiti životni standard i ekonomiju zapadnog svijeta. Tako nešto ne tvrdimo samo mi nego i službeni Njemački državni organi koji navode:”Postoji rizik da će Njemačke izgubiti kompetitivnost zbog zelene transformacije. Izvještaji vlade i ministarstva ekonomije su nerealno, nemoguće optimistični”.

  To je stvarna priča o Pariškom klimatskom sporazumu i Europskoj uniji koja ga provodi. Zbog toga od gotovo 200 potpisnica sporazuma samo njih 30 ga stvarno izvršavaju znajući vrlo dobro njegove posljedice.