Škotski premijer

  Tijekom proljeća 2023 godine novi škotski premijer je u skladu s željama vrha stranke postao kontroverzni Humza Yousaf. Svojim odlukama tijekom posljednjih mjesec dana on stvara nove kontroverze pa je red vratiti nam se u Škotsku.

  Nicole Sturgeon, šefica Škotske nacionalne stranke i vlade je suočena s ozbiljnim optužbama bila prisiljena podnijeti ostavku. To je bilo dovelo do unutarstranačkih izbora na kojima su glavni kandidati bili kršćanska vjernica Kate Forbes i musliman Humza Yousaf. Stranački lideri su bili stali na stranu Yousafa koji 29.03.2023 biva izabran za predsjednika stranke i premijera Škotske.

  Kao što smo ranije rekli nitko ne može zamisliti povik:„Za Yousafa i Škotsku” pa nam analitički gledajući taj izbor nije jasan. Normalno on postaje jasan ako je cilj Škotske nacionalne stranke odustajanje od novog referenduma za neovisnost Škotske, ali to je neka druga priča.

  Nakon prvobitnog negativnog šoka ovog izbora Humza Yousaf je uspio zaustaviti daljnje propadanje popularnosti stranke. Njegova stranka sada ima minimalnu prednost u odnosu na Laburiste što je užasno u odnosu na stanje 29.03., ali i dalje su relativno najpopularnija stranka pa stoga…

   U određenom smislu premijer je vodio Škotsku na autopilotu sve do Rata u Gazi nakon čega na vidjelo izbijaju njegova uvjerenja. Strogo pojednostavljeno tijekom posljednja 2 mjeseca na vidjelo izlazi da je on prvo pripadnik muslimanskog svijeta, a tek potom premijer Škotske.

  Početak rata u Gazi ujedno predstavlja početak njegovog lobiranja britanske vlade, početak forsiranja da Velika Britanija prizna Palestinu. To je on tražio na početku rata jer „samo priznanjem Palestine možemo krenuti na put prema dvije države rješenju rata”. Potom 21 studenog 2023 on zahtjeva da Velika Britanija prizna neovisnu Palestinu u granicama iz 1967 godine.

  Kako je te njegove prijedloge/molbe/zahtjeve London odbio Yousaf odlučuje krenuti u opasnijem smjeru. On je odlučio krenuti u „protuustavnom” smjeru uvjeren da zbog toga neće trpiti posljedice od britanske vlade.

„Ustavnim” dogovorom je određeno da samo Velika Britanija upravlja vanjskom politikom. Škotska i njeni službeni predstavnici imaju prava održavati kontakte i sastanke s svjetskim državama, ali samo uz prisustvo predstavnika britanskih vanjskih poslova.

  Taj „ustavni” dogovor škotski premijer krši u prosincu 2023 održavajući samostalne sastanke s više država. Konkretno on je održao sastanke s Europskom unijom, Libanonom i Pakistanom. Velika Britanija je bila odlučila ignorirati to kršenje „ustava”, ali kada se Yousaf susreo s turskim predsjednikom Erdoganom onda je prestala šutjeti.

  To je dovelo do otvorene svađe u kojoj škotski premijer prolazi put od arogantne osobe do one koja se opravdava, koja viče da nije kriva. Tijekom te javne svađe britanska vlada je izašla s podacima o ranije navedenim susretima kako bi dokazala da se Yousaf ponaša protuustavno.

  Ta svađa strogo politički gledajući nije bila potrebna niti Yousafu niti Škotskoj. Škotski proračun ima crnu rupu teško 1.5 milijardi funti koju premijer misli rješiti dizanjem poreza. U određenom smislu riječ je o odluci koja postaje kap što prelijeva čašu.

  S jedne strane imamo podršku muslimanskim državama, a s druge dizanje poreza pa rezultat postaje unutarstranačka buna. U određenom smislu oni isti koji su surađivali u njegovom instaliranju za premijera se sada bune protiv vlade, protiv dizanja poreza.

  Da li će on uspjeti progurati proračun Škotske za 2024 godinu je otvoreno pitanje dok govoriti o popularnosti njegove stranke više nema smisla.