Ruska situacija
Ruska invazija Ukrajine traje sada već gotovo 15 mjeseci, a kraj ovog rata se ne vidi. Jednostavno nitko ne zna kada će ovaj rat završiti niti kako će po njegovom završetku izgledati granica Rusije i Ukrajine.
Vladimir Putin nije jedini koji je uvukao državu u rat iz koje ju više na zna kako izvući. To isto su bili učinili Kennedy u Vijetnamu, Brežnjev u Afganistanu, a Bush u Iraku i Afganistanu. Glavna razlika između američkih primjera i Putinovog biva da je riječ bila o dalekom ratu u realno gledajući nevažnoj državi.
Za Putina i Ruse ovaj rat biva iznimno važan pošto Ukrajina nije nevažna, nego “bratska” država koja je 1992 „oteta” Rusiji. To znači da se Rusija ne može podvijena repa povući iz Ukrajine kao što su SSSR i SAD iz na primjer Afganistana.
Prije približno 20 godina Vladimir Vladimirović Putin je bio jaki lider s jasnom vizijom. Ta vizija je bila dizanje životnog standarda Rusa, borba protiv oligarha i jačanje Rusije. Prije 10 godina ta propaganda je doživjela prvi šok završetkom dizanja životnog standarda u Rusiji. Ovaj šok nije pokopao reputaciju Putina u Rusiji koji aneksijom Krima ponovno postaje lider s vizijom gradnje moćne Rusije.
Dodatni dokaz toga Rusima biva formiranje Savezne države,a potom je došla ruska invazija Ukrajine. Da je u blitzkrigu Rusija uspjela u ožujku 2022 godine osvojiti Kijev i oboriti „naciste s vlasti” Putin bi postao najveći vojni zapovjednik svih vremena.
To se nije dogodilo pa je Putinova reputacija u Rusiji sada potpuno uništena. Bez obzira na uništenu reputaciju Putin je siguran na vlasti i to će ostati pod uvjetom da ne dođe do katastrofalnog vojnog sloma.
Činjenica da je on siguran na svom položaju znači puno toga, ali ne i da su Rusi zadovoljni situacijom. Oni su duboko zabrinuti, gotovo depresivni, ali situacije se iz njihove perspektive poboljšala. Tijekom zime su različiti dijelove ruske elite bili u panici zbog povlačenja ruske vojske iz Hersona i ukrajinske uspješne ofenzive kod Harkiva.
Stabilizacija linija fronte je vratila samopouzdanje ruskoj eliti koja sada vjeruje da Ukrajina nema snage za poraziti Rusiju. Danas je ruska elita pojednostavljeno gledajući podjeljena u dva osnovna bloka. Prvi predstavljaju oni zadovoljni s trenutačnom situacijom i koji se nadaju zamrznutom sukobu i drugi koji smatraju da Rusija potpunom mobilizacijom može, treba slomiti Ukrajini.
Trebamo biti pošteni i priznati da postoji i progresivni dio elite koji je užasnust ovom agresijom. On je užasnut zbog svjesnosti posljedica ovog rata na rusko društvo i tehnologiju, ali taj progresivni dio elite je davno postao nevažan.
Bez obzira na te podjele unutar ruske elite koja bi trebala pokrenuti promjene oni se slažu oko jedne stvari. Oni se slažu da ih je Putin uveo u rat iz kojega ne zna kako izvući Rusiju. Kako jedino oko ovog postoji konsenzus unutar ruske elite to ujedno znači da ona nije u stanju ništa poduzeti nego samo depresivno čekati događaje.
Zbog toga se na kraju cijela priča vraća na Putina. Ona se vraća na Putina koji vjeruje da sve radi u interesu Rusije. On isto tako vjeruje da ga dobar dio zapadne elite podržava zajedno s protuzapadno nastrojenim državama. Isto tako sastavnio dio njegovih uvjerenja biva da ga Rusi vole i gotovo apsolutno podržavaju.
On u sve to stvarno vjeruje isto tako kao što stvarno vjeruje da je nakon vladavina Gorbačova i Jeljcina spasio Rusiju. To je istina koja mu se mora priznati, ali sada je doveo državu u slijepu ulicu iz koje nitko trenutačno ne vidi izlaz. Rusija će sigurno ovu krizu koju je sama prouzročila preživjeti i biti jača nego što je bila 1999 godine. Drugo pitanje biva da li će po okončanju krize on biti predsjednik ili će to biti njegov ustavni nasljednik Mihajlo Mišustin (slika) ili netko treći. Kraj rata će u određenom smislu predstavljati vrijeme za okretanje nove stranice u odnosima Rusije i svijeta.
Red nam je za kraj još samo dodati da nitko normalan ne želi da 2024 ili 2025 godine na vlasti u Rusiji bude Mihajlo,a u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji Karlo. Toj kombinaciji igranja s sudbinom bi nam još samo falio Petar u Vatikanu.
S ovim tekstom izlazimo 12 svibnja pošto je to ujedno datum potpisivanja kapitulacije kojom završava Drugi svjetski rat u Europi. Danas 78 godina godina kasnije u Europi se ponovno vodi veliki rat kojemu se ne vidi kraja.