Rusija danas

  Uskoro će se navršiti 23 godine od kada je Vladimir Vladimirovič Putin bio izabran za predsjednika. Rusija danas je tekst tehnološko-gospodarske tematike kojim obilježavamo ovu godišnjicu, a uskoro ćemo je obilježiti i tekstom političke tematike.

  U doba kada je Rusija tonula u potpunu anarhiju i bankrot nakon reizbora Jeljcina Vladimir Putin se počeo uzdizati. Samo mjesec dana prije Ruskog državnog bankrota 1998 godine Putin postaje šef mi bi rekli KGB-a. Točno godinu dana kasnije on postaje premijer, a 31.12.1999 i vršitelj dužnosti predsjednika.

  Te godine su formirale političko-gospodarska razmišljanja Putina i one obilježavaju njegove 23 godine vladavine. Prvo Putinovo pravilo biva tajkuni moraju slušati političku vlast. Drugo biva tajkuni i korporacije moraju plaćati poreze. Treće ako Rusija ne može ući u NATO tada ovaj vojni savez ne smije doći na ruske granice.

  Ta osnovna pravila vladavine su se stvarno svidjela Rusima. Ona su rezultirala stabiliziranjem ekonomije i dizanjem životnog standarda u Rusiju. Tko se realno može protiviti takvim pravilima u doba državnog bankrota.

  Problem s ovim pravilima, smjernicama biva da su ona stagnacijska. Ta pravila su bila odlična za upravljanje državom u krizi, ali užasna za razvijanje gospodarstva. Ona su rezultirala potpunim gospodarskim zaostajanjem Rusije za razvijenim svijetom.

  Najbolji primjer tog zaostajanja vidimo u vojnoj industriji kojom se Rusija ponosi. SAD je počeo proizvoditi ratne avione 5 generacije 2005, Kina 2017, a Rusija… U pokušaju nalaska tržišta i partnera za svoj avion 5 generacije Moskva je nazvala New Delhi. Odgovor Indije je bio „mi ne želimo ruski avion 5 generacije jer je tehnološki zaostao”.

  Takva je danas cijela Ruska ekonomija koja ne proizvodi niti ono bez čega ne može postojati. Konkretno Moskva ovisi od izvoza plina i nafte dok istovremeno nije u stanju proizvesti plinske turbine koje pumpaju plin kroz cijevi. Ta tehnologija inače nije neka visoka matematika pa plinske turbine proizvodi čak i Iran.

  Kako ih Rusija ne proizvodi ona je morala moliti Iran da im ih proda. Nakon 2 mjeseca pregovaranja Iran je odlučio dati svom „sjevernom prijatelju” dopusti kupovinu plinskih turbina.

  Nije teško zamisliti poniženje koje je Rusija morala pretrpiti tijekom kupovine. Riječ je o identičnom poniženju koje je trpila kada je molila Iran da joj proda svoje ratne dronove.

  Inače razlog za to poniženje se nalazi u tome da je Rusija 10 godina odbijala prodati S-300 sustav Iranu zbog zapadnih sankcija. Nakon što ga je napokon prodala Teheran je došao s novim zahtjevom. On je zatražio 2019 godine da mu Moskva proda moderniji sustava S-400 što Putin odbija. Sada je to sve Iran naplatio s kamatama…

  Uopće nema smisla ovdje ponovno navoditi da u Rusiji ne postoji niti proizvodnja vozila, aviona, procesora… Sve to se u najboljem slučaju sastavljalo od uvezenih dijelova. Ništa to bolje ne ukazuje od činjenice da Rusija ima kapacitete za proizvoditi manje od jednog zastarjelog putničkog aviona mjesečno.

  Ako postavljate pitanje kako se Moskva mogla naći u ovoj situaciji ponovno pogledajte 3 Putinova pravila. U njima se nigdje ne spominje nužnost da poduzetnici reinvestiraju profite u rusko gospodarstvo.

  Kako to pravilo, kako takav zakon ne postoji oligarsi su novac masivno „odvozili” na zapad. U britanskom parlamentu te tako govorilo da je 93 ruskih milijardi funti završilo u Velikoj Britaniji, 94 milijarde na Cipru, 23 u Nizozemskoj, 13 u Švicarskoj. Općenito gledajući postoji procjena da su oligarsi iznijeli iz Rusije 800 milijardi dolara.

  Nije teško kako bi Rusija danas izgledala da je taj novac reinvestiran u tamošnje gospodarstvo. Za izgradnju najmodernije tvornice čipova na svijetu je potrebno uložiti 17 milijardi eura, a Rusija je izgubila 800 milijardi dolara.

  U  kratko Rusija danas je moderna kolonija zbog odluke Vladimira Vladimiroviča Putin da dopusti oligarsima odnošenje novca na Zapad. Taj status kolonije Putin će jednog dana ostaviti svom nasljedniku. Te činjenice je danas svjestan i sam autokratski predsjednik koji počinje tražiti od tajkuna da investiraju u Rusiju. Mi ćemo ovdje samo reći premalo i prekasno.