Robovlasništvo
Od praktički početka vremena sva ljudska društva su imala robove iako su mnogi razumjeli da to nije moralno. To je trajalo sve do 19 stoljeća kada se robovlasništvo pod utjecajem Europe počinje ukidati.
Da ne otiđemo u predaleku prošlost našu priču započinjemo u doba Isusa kada i dalje sve države imaju robovlasništvo. Time želimo reći da su ga imali Rimsko carstvo u Europi, Kina Han dinastije u Aziji,a isto je vrijedilo za Perziju i za Etiopiju u Africi.
Do promjena potom dolazi u Europi koja započinje transformaciju tijekom koje nekadašnji robovi postaje kmetovi. Riječ je o razdoblju koje traje do 16 stoljeća i gradnje prvih europskih kolonijalnih carstava.
Stupanjem na povjesnu scenu proroka Muhameda u VII stoljeću dolazi do dugoročnih promjena koje imaju utjecaj na Europu i Afriku. Sam prorok Muhamed se protivio robovlasništvu, ali… Povodom toga se u muslimanskoj svetoj knjizi, Kuranu istovremeno navodi da je imati robove u skladu s zakonom i da će Bog/Alah pozitivno gledati na one koji oslobode svoje robove.
Iz europske perspektive razdoblje između 8 i 16 stoljeća je doba kada se Europljane odvodi u roblje. Njih u roblje odvode s sjevera Vikinzi,a s juga i istoka muslimani koji istovremeno u roblje odvode i Afrikance.
Do promjene dolazi europskim osvajanjem američkog kontinenta kada Španjolska, Portugal i Velika Britanija počinju kupovati Afrikance i voziti ih preko Atlantika. Oni sami nisu porobljavali stanovnike subSaharske Afrike nego su to radili tamošnje afričke države. One su potom robove kao na primjer Kraljevstvo Benin prodavali u zamjenu za zapadne proizvode.
Istovremeno na istočnoj obali Afrike Zanzibar i drugi gradovi, države su bili arapski centri kupovine robova. Tamo su istočnoafrička plemena, države i slično prodavale svoje sunarodnike u robove. Polovicom 19 stoljeća čak su i polovica stanovnika tih „država” na istočnoj obali Afrike bili robovi.
Do promjene dolazi 1833. kada Velika Britanija ukida ropstvo i potom kao najveća svjetska sila vrši pritisak da ga i drugi ukinu. Posljednja veća zapadna država koja ga ukida 13.05.1888. postaje Brazil. Normalno kada to govorimo ne zaboravljamo niti užasan režim takozvane Slobodne države Kongo do 1908.
Za razliku od Europe muslimanske države nastavljaju s robovlasničkim sustavom sve dok od europskih sila nisu prisiljene da ga ukinu. Formalno govoreći posljednja svjetska država koja ukida robovlasnički sustav je 1981. Mauritanija.
Bez obzira na to ukidanje robovlasnički sustav u Mauritaniji se održao i u 21 stoljeću. Prije četvrt stoljeća zapadni mediji su puno pisali o odbjeglom mauritanskom robu Moctaru Teyebu (slika). U međuvremenu Mauritanija je donosila nove zakone protiv držanja robova (2007., 2015.), ali u njoj danas navodno živi ih još oko 150 000.
Prije točno 6 godina svijet je potresla vijest o trgovini roblja putem društvenih mreža u Kuvajtu. Drugim riječima Facebook, Google i Apple su pustili da bogati kupuju i prodaju ljude putem njihovih aplikacija. Činjenica da se tako nešto dogodilo u Kuvajtu ili drugim zaljevskim monarhijama u osnovi ne bi trebala predstavljati iznenađenje. Ono to ne bi trebalo predstavljati jer nije teško naći tamošnje teologe koji zagovaraju držanje nevjerničkh robova.
Nužno je naglasiti da tekst ne predstavlja osudu država ili religija nego sažeti prikaz robovlasništva u posljednjih 2 tisuće godina. Nakon priče o robovlasništvu sada prelazimo na reparacije vezane s njim
Ako vjerujete u progresivne vrijednosti ili ste crnac onda smatrate da zapadne države moraju platiti reparacije Africi. Zašto isto ne smatraju za muslimanske države nitko razuman ne može razumjeti ?
S druge strane razumijem zašto neki smatraju da nasljednici Benina i drugih crnačkih država koje su u roblje pretvarale druge crnce nisu dužni platiti reparacije. To u osnovi smatraju jer su po vama crnci nevine žrtve trgovine roblja,a nikada zločinci.
Za kraj ćemo spomenuti i treću grupu koja zagovara reparacije za ropstvo,a to su Karipske države. Oni traže reparacije iako tamošnje stanovništvo ne bi uopće živjelo na Karibima da nisu bili robovi. U osnovi možemo reći da je njihova nagrada za ropstvo posjedovanje novih zemalja pa stoga nemaju nikakve osnove za reparacije.