Reforma azila

  Članice Europske unije su se po očekivanju dogovorile po pitanju novih pravila o azilu. Reforma azila je izglasovana u Europskom vijeću/predsjedništvu Europske unije naglasavanjem članica, a ne jednoglasno.

  O nužnosti reforme pravila azila se u Europskoj uniji raspravljalo sedam godina. Države, članice Europske unije svake godine ostaju bez sve više svojih ovlasti pa je pitanje azila, pitanje demografije ostalo praktički jedino od posljednjih kojim upravljaju. Riječ je o osnovnom pitanju koje glasi: „ima li članica Europske unije pravo odlučiti tko će živjeti na njenom teritoriju ?”. 

  Neke, prije svega istočnoeuropske članice smatraju da one trebaju o tome odlučiti pošto ne žele postati „multikulturalni raj”. Druge članice u kojima migranti s drugih kontinenata danas čine 10 ili više posto stanovnika smatraju da istočnoeuropske države nemaju pravo imati takvu poziciju.

  Po Dublinskim pravilima prva država u koju uđe ilegalni migrant preuzima odgovornost za njega. To pravila, taj zakon zajedno s de facto politikom otvorenih vratiju Europske unije je rezultiralo da su se granične države našle pod migrantskim pritiskom. Zbog toga se sedam godina raspravljalo o nužnosti reforme sistema azila. Ta rasprava je završila s ovotjednim dogovorom

  Sve u svemu reforma azila je izglasovana na način da su je podržali Hrvatska, Njemačka, Italija, Francuska i još 17 članica. Mađarska i Poljska su bili glasovali protiv dok su Bugarska, Malta, Litva i Slovačka bili neutralni. Drugim riječima članice EU po ovom osnovnom pitanju nisu imale pravo uložiti veto. 

   Ovom migrantskom reformom biva regulirano da sve članice Europske unije moraju izabrati između dvije opcije. Prva je podjela 30 tisuća ilegalnih migranata godišnje, a druga plaćanje 20 tisuća eura odštete po migrantu ako država ne želi učestvovati u podjeli. U stvarnosti riječ je inače o 120 tisuća ilegalnih migranata jer će samo prve godine biti podjeljeno njih 30 tisuća.

  U realnosti riječ je o iznimno niskoj cifri pošto ilegalni migrant/azilant samo u prvoj godini košta državu koja ga prima 10 tisuća eura. S podatkom koliko stvarno prosječni ilegalni migrant košta Njemačku je inače bio izašao IFO institut cjoš prije prethodno izbjegličke krize. Riječ je bila o 79 100 eura !? Zbog toga ćemo samo navesti da tih 20 tisuća eura predstavlja kap u moru bez da raspravljamo o utjecaju velikog broja ilegalnih migranata na socijalnu koheziju.

  Ovo što smo naveli predstavlja samo prvi dio reforme azila u Europskoj uniji. Njegov drugi dio predstavlja povratak ilegalnih migranata u države iz kojih su stupile na teritorij Unija. U određenom smislu ovaj dio dogovora je patetičan pošto praktički nitko nakon odbijenog zahtjeva za azilom ne biva izbačen iz Europe.

  Ovaj dogovor nam navodi da će članice Europska unije samostalno odlučivati koja država je sigurna za migrante. U prijevodu Italija može proglasiti Tunis sigurnom državom i tamo vraćati ilegalne migrante iako se niti Njemačku niti Europska unija s tim ne slažu. Isto tako Hrvatska može proglasiti Srbiju i Bosnu i Hercegovinu sigurnim državama, a Grčka Tursku.

  Taj dio dogovora su osudile promigrantske organizacije iako ga mi smatramo šupljim. On po nama postoji samo da bi političari članica Europske unije ovaj dogovor prezentirali u javnosti koja se protivi ilegalnim migrantima. Svi znamo da se različitim promigrantskim procedurama blokira izbacivanje ilegalnih migranata s teritorija pa ga oni realno ne napuste bez obzira na što učine. Ove udruge se bune i protiv navodnih jačih graničnih kontrola u koje mi sumnjamu, ali…

  Po trenutačnim informacijama o ovom dogovoru još uvijek nije jasno što će biti s ilegalnim migrantima koji su maloljetnici i navodnim maloljetnici. Izvori nam govore da Njemačka insistira da se s teritorija ne izbacuju maloljetnici i navodni maloljetnici kao i obitelji s djecom.

  Inače nužno biva naglasiti da je riječ o preliminarnom dogovoru koji još nije stupio na snagu. Drugim riječima još će se mjeseci sređivati malena slova na ovom dogovoru pa se tu mogu još uvijek dodatna neugodna iznenađenja.