Referendumi
Jedno od politički najkontroverznijih pitanja današnjih su neupitno referendumi. Za veliiki broj građana koji zagovaraju referendume među koje spadamo i mi referendumi predstavlja neupitno izraženu volje građana koju vlada mora poštivati. S druge strane protivnici referenduma tvrde da se današnja politička, gospodarska i društvena pitanja ne mogu rješavati s jednostavnim DA ili NE na referendumu.
To bi bio jedan pojednostavljeni prikaz situacije po pitanju referenduma gdje pojednostavljeno govoreći zagovornici elite u skladu s pozicijama Buchanana tvrde da građani nisu sposobnosti donijeti odluke u svoju korist dok zagovornici građana tvrde da vlade rade protiv njihovih interesa. Kada izađemo iz te rasprave o legalnosti ili ne referenduma nužno nam je primjetiti kako je u praksi 21 stoljeća po ovom pitanju došlo do pojave duboko zabrinjavajućih tendencija.
Razgovarajući o situaciji u Hrvatskoj nužno nam je sjetiti se prošlih naših referenduma ili preciznije skupljanja potpisa za referendum koje je sadašnja vlada blokirala. Red je sjetiti se da je vlada poništila 33.000 potpisa zbog njihove nečitkosti što predstavlja samo jedan od modernih načina kako vlade sabotiraju referendume koje ne žele.
Mučenje koje preživljava Velika Britanija s druge strane nakon što su njeni građani na referendumu izabrali Brexit predstavlja drugi primjer pokušaja blokiranja referenduma. Nakon njega Velikoj Britaniji je bilo nužno provesti još 2 kvazi referenduma, sada 5 godina kasnije još uvijek nije potpuno izvan Europske unije i pitanje je da li će to ikada uopće biti.
Mi bi sada mogli otići u dalje prošlost i sjetiti se kako je Europska komisija poništila Danski referendum o svom osnivanju i potom zahtjevala njegovo ponavljanje ili kako je poništila referendume o ustavu Europske unije i dekretom donijela odbijena ustav pod imenom Lisabonski ugovor. Isto tako bi mogli navesti kako je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u studenom 2016 naredio da se više ne održavaju referendume o izlasku iz Unije jer će građani glasovati za izlazak što ukazuje na stvarnu popularnost Unije.
Ovo nije tekst niti o tome nego onemogućavanju građana da se izjasne na referendumu ili kada se izjasne da se poštuje njihova volja. Nisu Europska unija i njena elita niti približno jedini koji odbijaju priznati rezultate referenduma koji im ne odgovara.
Takvih nedemokratski, autokratskih režima, stranaka i udruga ima svugdje po svijetu. Uzmimo primjer Škotske koja je 2014 održala referendum o neovisnosti na kojoj su birači izglasali ostanak u Velikoj Britaniji. Šest godina kasnije tamošnja vlada pokušava isforsirati, ponoviti referendum kako bi dobila rezultat kakav želi.
Sličnu situaciju imamo i u Kataloniji gdje je 2017 godine održan nezakoniti referendum u neovisnosti na koji po riječima njegovog organizatora izlazi samo 43 % birača što je nedovoljno za neovisnost. Tamošnja regionalna vlada je na kraju kao i ona u Škotskoj odbila priznati poraz pa stoga zahtjeva održavanje novog referenduma što ukazuje na njenu autokratičnost.
Identična situacija se ovih dana dogodila i u Francuskoj koloniji Novoj Kaledoniji. Tamo je 2018 godine bio održan referendum na kojemu su građani odbili podržati neovisnost od Francuske. Bez obzira na tu referendumski jasno izraženu želju građana Nova Kaledonija je 04 listopada 2020 godine ponovno održala referendum o neovisnosti i građani su opet rekli NE.
Ova priča s referendumima ukazuje na neupitnu smrt demokracije u zapadnim državama. Nema veze da li govorimo o europskom režimu ili pokretima za neovisnost priča je uvijek ista, a ona nam govori o odbijanju interesnih skupina da prihvate rezultate refenduma, da prihvate jasno izraženu želju građana. To odbijanje prihvaćanja referendumski izražene želje građana ukazuje da ne živimo u demokraciji.