Razum i emocije
Moderna priča o odnosu Poljske i Mađarske prema ruskoj invaziji Ukrajine postaje priča o razumu i emocijama. Dok je Mađarska reakcija bila racionalna, razumna Poljska je bila emotivna pa sada oboje snose posljedice svojih odluka.
Poljska i Mađarska su primjeri dvije članice Europske unije čije vlade jednostavno mrze eurokrati. Oni ih mrze zbog protivljenja primanju neEuropskih migranata, zbog zalaganja za tradicionalne vrijednosti i zbog povratka kontrole nad ekonomijom.
Gospodarske politike ove dvije države ili preciznije njihovih vlada su bile slične. Oboje su vodile politike vraćanja u vlasništvo bankarskog sektora, strateških korporacija i specijalnih poreza financijskim institucijama. Te gospodarske politike su razbjesnile financijske organizacije, kada tome dodamo odnos prema LGBT-u i migrantima dolazimo do razloga totalne mržnje eurokrata.
Odgovarajući na tu mržnju prema politike Poljske u listopadu 2021 njihov premijer je izašao s otvorenim pismom. „U njemu je govorio da Poljska poštuju sve članke Ugovora o Europskoj uniji (de facto Ustav),a potom je naveo da postoji želja u formiranje Sjedinjenih država Europe. Poljska se tome protivi, Poljska se protivi da Europska unija postane centralizirana organizacija kojom upravljaju neizabrane osobe.”
To pismo dolazi u doba kada se Poljska i Mađarska bore s europskim institucijama po pitanju isplate europskog novca. To tada biva prioritetno pitanje ovih država, a sve će se promjeniti ruskom invazijom Ukrajine.
Nakon te invazije Poljska je reagirala emotivno, a Mađarska razumno. To znači da je Poljska pružila neograničenu, stvarno neograničeno podršku Ukrajini dok je Mađarska gledala svoje interese.
Time želimo reći da je Mađarska dopustila uvođenje energetskih sankcija Rusiji, ali tek nakon što dobiva izuzetak za sebe. Zbog toga je Mađarska bila prikovana na stup srama iako je bila u pravu na što ukazuju rusku naftu i plin koji teču preko Ukrajine u Europu.
Za razliku od Mađarske Poljska je dala punu podrušku borbi Ukrajine. Ona je u ruskoj invaziji vidjela poveznicu s svojom poviješću i reagirala emotivno darujući potpunu bezuvjetnu pomoć. To je dovelo do formiranja specijalnih odnosa Ukrajine i Poljske, ali oni nisu rješili probleme poljske vlade.
Zbog pored ostalog nedobivanja europskog novca Poljsku i Mađarske trese visoka inflacija. Kako bi dobila taj novac Mađarska je krenula putem konfrontacije s Europskom unijom pa donosi razumnu odluku o vetu. Riječ je o razumnoj odluci pošto Budimpešta izjavljuje „ako EU nema novca za Mađarsku onda ga nema niti za Ukrajinu”.
Europska unija i pored ostalih Poljska su nazvali taj veto nemoralnom ucjenom, ali su vrlo brzo kapitulirali. Već sljedećeg dana EU izjavljuje da će Mađarskoj biti isplaćen dio europskih milijardi i zbog toga smo Orban nazvali jednim od pobjednika 2022 godine.
Za razliku od Mađarske Poljska je odlučila davati bezuvjetnu podrušku Ukrajini što biva i u interesu Europske unije. Dok je davala i još uvijek dava tu podršku ona ne dobiva novac iz europskih fondova jer „krši vladavinu zakona”.
Kako bi dobila taj novac ona sada već mjesecima moli Europsku uniju u stilu: „promjenili smo zakon gazda. Možemo li sada dobiti novac ?”. Gazda na te promjene odgovara u stilu NE, jer se niste dovoljno promjenili.
Rezultat toga biva da Poljska korak po korak sve više mijenja svoje zakonodavstvo izazivajući bijes nacionalista. Taj bijes, te žestoke svađe unutar domoljubne koalicije u Poljskoj postaju svima očite kod donošenja novog zakona početkom ove godine. Donošenjem tog zakona Poljska vlada se nada da će „gazda” biti zadovoljan i napokon nagraditi vjernog slugu.
Ono što vlada svojom kmetskom, robovskom politikom ignorira su ovogodišnji parlamentarni izbori. Ti doneseni zakoni mogu predstavljati smrt tamošnje vladajuće koalicije koja možda zbog njih izađe odvojeno na izbore. To je na kraju krajeva cijena koju Poljska plaća zbog svog emotivnog pristupa ratu u Ukrajinu za razliku od Mađarske koja povlači hladne proračunate poteze.
[…] Posljednjih 8 godina Poljska je provodila politiku povratka strateških korporacija u vlasništvo države., oporezivala banke i strane trgovačke centre. Istovremeno ona odbija primati migrante iz Azije i Afrike, otkazuje Istanbulsku konvenciju, […]