Razlika u pristupu
Praktički i ptice na grani znaju o ratu Twittera (sada X) i Europske unije. S druge strane praktički nitko ne govori o ratu Facebook-a (službena Meta) i EU. Razlog za to je razlika u pristupu ovih korporacija ratu protiv eurokrata.
Iako rat između Facebooka i traje već više od 5 godina on je javno govoreći nepoznat. Riječ je o ratu koji započinje 2018 godine kada Europska unija donosi zakon o zaštiti podataka (GDPR). Kako je taj zakon protivan poslovnim interesima Facebooka on ga odbija provoditi.
Konkretno Facebook/Meta nikada nije izjavio da odbijaju provoditi ovaj zakon. On to nikada nije izjavio nego ga odlučuje pravno osporavati i istovremeno pregovarati s Europskom unijom. Tim svojim pristupom Facebook je kupio više od 5 godina,a vjerojatno će daljnjim odugovlačenjima doći do 10.
Tim pristupom on uspjeva de facto i de jure poslovati u Europskoj uniji protivno njenim zakonima. Bez obzira na tu ilegalnost ona zahvaljujući različitim odugovlačenjima posluje po starom i na osnovu toga ostvaruje milijarde dolara profita.
Koliko su visoki ti profiti ne znamo, ali s druge strane zahvaljujući korporaciji Apple znamo koliko Facebook zarađuje na našim podacima. Apple je 2021 donio odluku da svim korisnicima dopusti da izaberu ako žele da ih se prati ili ne. 85 % korisnika je reklo NE. Reagirajući na tu odluku Mark Zuckerberg izjavljuje da će Facebook izgubiti 10 milijardi dolara prihoda ako prestane pratiti korisnike.
Na kraju bez obzira na otpore Facebooka on je nakon odluke Europske unije od 27.10.2023 godine bio prisiljen nešto preduzeti. Praktički automatski nakon te odluke on pokreće pripremljeni scenarij po kojemu europskim korisnicima daruje izbor. Oni mogu ili dopustiti da ih Facebook prati ili plaćati pretplatu u visini 156 dolara godišnje.
Tim potezom Zuckerberg poručuje Europljani imaju pravo izbora da li ćemo ih pratiti ili ne. Tom odlukom je on u određenom smislu pokrenuo sljedeći stupanj pravne i druge borbe s Europskom unijom koja će trajati i trajati. Dok ta borba traje Facebook/Meta će nastaviti plaćati stotine milijuna dolara kazni, ali to im je isplativije od poštivanja EU zakona.
Za razliku od Facebooka koji vodi borbu putem sudova i na sastancima iza zatvorenih vratiju Twitter/X ratuje otvoreno. Riječ je o javnoj borbi koja ujedno biva i rat za slobodu govora. Taj rat u EU i SAD započinje u trenutku kupovine Twittera od strane Elona Muska, a potom se samo ubrzao.
Elon Musk je zagovornik praktički apsolutne slobode govora i to je stvar koja iznimno iritira europski i američki režim. Njih to iritira jer je njihova vizija slobode govora praktički identična Staljinovoj viziji ovog pitanja. Ustav SSSR-a iz doba Staljina je govori o apsolutnoj slobodi govora dok je istovremeno u kaznenom zakonu pisalo da će osoba koja iznosi laži o SSSR-u biti osuđena na 7 godina robije.
Slično situaciju imamo i u Europskoj uniji pa ćemo sada citirati riječi ministrice pravde Irske. Izabrali smo Helen McEntee pošto je na kraju krajeva ona odgovorna za Google, Facebook/Meta i Twitter/X jer u njoj imaju sjedište. Ona je bila izjavila:
„Moramo naći pravilnu ravnotežu između slobode govora i prava manjina da budu zaštićene od govora mržnje”. Nakon tih riječi ona je nastavila u sličnom stilu, ali to nam ovdje više nije zanimljivo.
Sve u svemu Europska unija je bila 2022 godine bila donijela svoj Digital Service Act koji je stupio na snagu 2023. Riječ je o zakonu koji ograničava slobodu govora putem cenzure i borbe protiv dezinformacija bez da dezinformacije ikada legalno definira.
Twitter/X kojim upravlja Elon Musk je javno poručivao godinu dana da ovaj zakon o cenzuri neće poštivati. To je dovelo do prosinačke odluke Europske unije da pokrene proces protiv Twittera/X zbog širenja protupravnih tekstova i drugih stvari. U istrazi Europskoj uniji pomažu i paradržavne „nevladine” udruge zajedno s onima koje financiraju Bill Gates i Soroš kao na primjer Institute for Strategic Dialogue.
Iz svojih razloga Twitter/X i Facebook/Meta se zajedno bore protiv europskih zakona. Njihova razlika u pristupu toj borbi je ujedno rezultirala razlici u odnosu eurokrata prema njima. Jednog se javno „vješa” dok se s drugim koji pored ostalog zagovara režimske vrijednosti režima govori iza zatvorenih vratiju.