Razgovor s Damirom Lujancom

  Odlukom SDP o traženju koalicionih partnera za parlamentarne izbore je započela neslužbena izborna kampanja u Hrvatskoj. Povodom toga danas razgovaramo s Damirom Lujanacom koji je službeni kandidat stranke Hoćemo pravedno za premijera. Riječ je o stranci koja je nastala iz udruge Hoćemo od strane osoba koje žele promjeniti stanje u Hrvatskoj i pri tome ne gledaju na prošlost nego na budućnost. U skladu s tim Udruga okuplja ljude koji su ranije bili politički aktivni i koji to nisu bili.

  Može se reći gospodine Lujanac da za Vas vrijedi izjava Georgesa Clemenceua: „biti socijalist u dvadesetima je dokaz postojanja srca, a biti „probusiness” u tridesetima je dokaz postojanja glave” ?

  Hvala na komplimentu. Uvijek težim traženju načina življenja i poslovanja koje bi objedinilo oba cilja.

  Vi ste agronomski i financijski stručnjak koji je potom završio i Filozofski fakultet (pedagogija). Jako malo osoba u Hrvatskoj ima tu kombinaciju diploma ?

  Mislim da nije rijetka pojava i vjerujem da bi trebalo biti i poželjno da nakon 15-20 godina rada u realnom sektoru dobijete priliku raditi u obrazovanju budućih stručnjaka. Ovdje je riječ bila o srednjoškolskom obrazovanju, ali istog sam mišljenja za sve sfere nadgradnje struke. Recimo, krajnje je neobično da netko završi fakultet, nikada ne radi u realnom sektoru i odmah nakon toga postane savjetnik, profesor ili recimo saborski zastupnik. Pogled na osobu koja postane ministar graditeljstva, a nikada nije radio u struci pa čak niti privatno nije izgradio kućicu za psa ne ulijeva povjerenje da bi mogao razumjeti probleme struke na terenu.

  Tijekom svoje poslovne karijere upravljali ste s Zdenkom, Franckovom tvornicom, Daruvarskim toplicama i drugim poslovnim subjektima, a pored ostalog imate i svoj OPG. Posebno nas je iznenadilo da ste iz uvjerenja 2006 godine dali otkaz u Zdenki !? Rekli bi da se na prste jedne ruke mogu nabrojati direktore koji su iz uvjerenja dali otkaz u Hrvatskoj !

  Točno tako. Kada se od mene tražilo da potpišem Kolektivni ugovor koji je bio štetan za radnike, ali i za vlasnika (državu) nisam to želio učiniti i podnio sam ostavku. Zdenku sam zatekao u katastrofalnom stanju. Imala je 700 mil kuna duga, mjesečnu realizaciju od 5,3 mil kuna, a za hladni pogon je trebalo barem 7,5 mil kuna mjesečno, sa 400 radnica i radnika i 1600 kooperanata. Nakon 13 mjeseci konsolidirali smo dug na 0 kn, povećali realizaciju na 12,3 mil kn mjesečno i stvorili uštedu od 1 mil. Eura, 12 mil. Kuna i 100 tona plaćenog sira u zrioni. Tada sam bio mlad i nisam znao da je to bio glavni okidač da me se tada makne jer sam od najvećeg gubitaša u RH gledajući po 1 zaposlenom (čak veći dug od brodogradilišta) u 12 mjeseci stvorio opet uspješnu tvrtku i to bez davanja otkaza. Tada nisam znao da se u RH ne smije državnu tvrtku učiniti uspješnom jer onda dolaze politički komesari koji ponovno trgaju kompaniju ili ju otuđuju od države za svoj interes.

  Cilj stranke Hoćemo pravedno je borba za umirovljenike, radnike, seljake, invalide kojima se političari ne bave. Moramo priznati da nam izgleda neobično kada vidimo financijaša koji zastupa najsiromašnije članove društva. Financijski stručnjaci u 99 % slučajeva govore o nužnosti smanjivanja radnih prava, smanjivanju poreza za najbogatije i smanjivanju socijalnih prava. Na koji način Vi namjeravate pomoći najsiromašnijim članovima našeg društva ?

   Osobno sam prvenstveno inžinjer, a tek onda managemant i financije. Nema tu puno filozofije. Mirovine proistekle iz rada moraju biti dostatne za dostojanstven život umirovljenika, a za njih su ti isti umirovljenici uplaćivali u svome radnom stažu. Država mora stvoriti uvjete povećanja zaposlenosti i da se značajno povećaju plaće radnicima. To se postiže na način da relaksirate parafiskalna i administrativna opterećenja. Olakšate poslovanja na način da pomažete obrtnicima, poduzetnicima, poslodavcima općenito. Oni su naš motor rada i razvoja, a permanentno se prema njim stvara dojam netrpeljivosti. Strogoća ove države prema ljudima koji se drznu ići u poduzetništvo je frapantna. Neshvatljivo je da su vrijednosti okrenute točno naopako. Lopine koje su korupcijom i lopovlukom došle do enormnih bogatstava nitko ništa ne pita, a malog poduzetnika, obrtnika, poljoprivrednika će jašiti kao najgoreg neprijatelja. Uvijek državna tijela idu sa premisom da su oni sigurno nešto skrivili, a umjesto toga ti isti službenici se trebaju pitati kako služiti tim hrabrim ljudima koji su uložili svoj kapital, 24 satno radno vrijeme i svoja znanja da uspiju. Njihov uspjeh donosi veći broj radnih mjesta, veće plaće, a time i veći i puniji mirovinski fond. Uvođenje poreza mora biti kao i sječa stabla, ako siječeš jedno stablo onda si u obavezi posaditi barem 2. Tako i poreze, ukoliko bi uvodili porez onda sigurno moramo ukinuti minimalno 2 druga nameta.

  Milijarde koje su progutala brodogradilišta, uništene tvornice, željeznica, razne Agencije, izgubljeni sudski sporovi…. sigurno su milijarde istrgnute iz mirovina i socijalnih prava naših sugrađana. To gubljenje novca ćemo zaustaviti i iz tog novca osigurati dostojanstvena socijalna prava i dostojanstvene mirovine.

  Normalno nakon ovog slijedi pitanje kako dalje namjeravate pokriti trošak svojih mjera ?

  Novca zasigurno ima u proračunu da pokrije to što zovete trošak, a ja bih nazvao vraćanje duga građanima od kojih je taj novac isisan. Dobar primjer je ova sadašnja inflacija koja je u prehrani bliža broju 50% nego što službene statistike tvrde da je 12%. Na tom rastu od 50% država je enormno zaradili kroz PDV i to bez daljnjega treba vratiti svim stanovnicima u RH, naglašavam u RH. Najviše o financijama i gospodarstvu sam naučio kada sam radio sa uspješnim poljoprivrednicima, obrtnicima i malim obiteljskim tvrtkama. Kod njih nema pojmova iz ekonomije koje ne razumiju niti profesori ekonomskih znanosti, već je kod njih realna ekonomija. Oprezno ulaganje što ima sigurni povrat, traženje najpovoljnijeg (ne najjeftinijeg, već najboljeg) izvođača radova ili dobavljača opreme i sirovina, pažljivo održavanje i čuvanje strojeva i opreme sa puno usvajanja novih znanja i tehnologija i na kraju najvažnije korektan timski odnos prema svojim zaposlenicima. Znanje, odgovornost, kontrola i pošten rad i dobar odnos prema radnicima pokazivao mi se kao zajednički sustav vrijednosti koji sam uočavao kod svih uspješnih poduzetnika. Tako se treba ponašati i država. Sigurnost, zdravlje i znanje moraju biti na pijedestalu značaja, a tu mislim i na plaće i na resurse za rad, sve ostalo, razni državni, županijski, gradski i općinski službenici trebaju biti uklopljeni u mogućnosti koje preostanu u proračunu. Proračun je izbušen korupcijom i sve te rupe treba zatvoriti i svaku kap koja je kroz korupciju i direktni lopovluk iscurila treba vratiti nazad u proračun. Sve što se novca vrati od lopovske elite koja je to ukrala od države i naroda ići će na gradnju ili sufinanciranje staračkih domova na koji će imati pravo svi koji su u potrebi bez obzira na imovinsko stanje. Taj novac će ići i na opremanje i gradnju bolnica s time da će se dijagnostika morati raditi u dvije smjene bez mogućnosti kombinacije rada u bolnici i privatno. Iznos koji plaćaju ljudi u bolesti su postali neizdrživi i uzrok su velikog broja prerane smrti mnogih naših sugrađanki i sugrađana, rodbine i prijatelja. Zdravstvo je bolesno od korupcije i birokracije i treba ga pod hitno učiniti zdravim.

  Završno želim reći, mnogi će pomisliti „ovo su neostvarive težnje i ciljevi“, ali ja tvrdim da nisu uopće. Okvir funkcioniranja ovoga društva visoko karakteriziran korupcijom i nepravdom stvorili su ljudi kojima to odgovara. Taj isti okvir se može promijeniti brzo sa ljudima koji imaju volje, znanja i hrabrosti promijeniti funkcioniranje na pravedno i odgovorno samo to moraju omogućiti birači na izborima. Taj jedan dan u 4 godine i taj jedan kružić kemijskom olovkom mogu učiniti jedinu istinsku promjenu.

5 7 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina