Račan, OMF i EU
Nakon što smo jučer vidjeli stanje s Obveznim mirovinskim fondovima u njihovoj postojbini sada se okrećemo stanju u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Priča o Obveznim mirovinskim fondovima u bivšim komunističkim državama započinje u drugoj polovici devesetih godina kada su možemo to cinično konstatirati već privatizirane, pokradene državne tvrtke. Tada je došlo na red da se privatiziraju mirovine osnivanjem Obveznih mirovinskih fondova. U to doba Slovenija i Češka dvije intelektualno i politički najrazvijenije bivše komunističke države su na lobiranje o osnivanju fondova odgovorile da su oni protivni državnim interesima i protivni interesima njihovih građana pa kod njih oni nisu niti osnovani.
Odmah po formiranju Račanove vlade 2000 godine ona izlazi u javnost s izjavom kako će njen prioritet biti smanjivanje državnih socijalnih troškova,a prioritet će biti mirovinska reforma. U skladu s tom odlukom i uz savjetodavnu pomoć USAID i Carana Corporation vlada je 2002 godine osnovala Obvezne mirovinske fondove.
U sklopu procesa formiranja fondova provedena je edukacija hrvatskih novinara i propagandna kampanja koja je po mišljenju Carana korporacija rezultirala podrškom građana reformi mirovinskog sustava. Na sam taj edukacijski proces je potrošeno 2.5 milijuna dolara, a između veljače 2002 i prosinca 2002 u medijima je prosječno svakog dana izlazilo nešto više od 2 teksta o mirovinskoj reformi.
Izvještaj iz 2004 godine koji govori o mirovinskoj reformi nam na kraju navodi kako će II stup pored ostalog izvući građane iz sive ekonomije što će dovesti do porasta poreza i mirovinskih doprinosa čime će nestati deficit u mirovinskom sustavu Hrvatske.
O tim njihovim projekcijama dovoljno nam je ovdje navesti kako je godišnji deficit našeg mirovinskog sustava 2018 godine iznosio 17 milijardi kuna. To realno govoreći nije bio jedino problem našeg mirovinskog sustava nego problem svih država koje su stvorile Obvezne mirovinske fondove tako da se po tome ne razlikujemo od drugih država.
Kao što smo na početku naveli Češka i Slovenija su to znale na samom početku pa nisu uvele OMF-ove dok su druge države to skužile kasnije. One su to skužile tek nakon izbijanja gospodarske recesije 2008 godine koja je povećala njihove proračunske deficite.
Proračunska pravila eurozone i možemo reći Europske unije se temelje na maksimalnom proračunskom deficitu od 3 %. Kada su države koje su stvorile Obvezne mirovinske fondove probile tu „čarobnu” granicu one su kontaktirale Europsku komisiju tvrdeći da ulaganjem u fondove oni ulažu u budućnost kada će oni manje trošiti na mirovine. Iz toga razloga bi ulaganja u ove fondove biti oslobođena pravila o proračunskom deficitu od 3 %.
Na takvu zajedničku izjavu svih članica Europske unije koje su osnovale II stup eurokrati su se 2010 godine počeli nekontrolirano smijati nakon čega su malo pametnije istočnoeuropske države napokon skužile stvarni smisao ovih fondova. U skladu s tim su Poljska, Mađarska i ostali s časnim izuzetkom Hrvatske počeli ukidati Obvezne mirovinske fondove.
Do pojave proračunskog deficita je inače došlo jer su Hrvatska i druge države 25 % svojih mirovinskih prihoda preusmjerili u fondove, dok se s druge strane njihova izdvajanja za današnje mirovine nisu smanjila. To se inače zove tranzicijski trošak. Njega države koje osnivaju OMF-ove moraju desetljećima, a možemo reći i 50 godina financirati iz svog proračuna. Ova možemo reći kriza fondova koja nastaje gospodarskom recesijom je rezultirala stručnim konsenzusom po kojemu godišnji proračunski trošak osnivanja OMF-a ne bi smio biti veći od 1 % BDP-a. U Hrvatskoj se on danas kreće oko 1.5 % BDP-a, a možemo još samo navesti da će sveukupni tranzicijski trošak za Hrvatsku iznositi više od tisuću milijardi kuna. Sjetite se te cifre svaki put kada čujete liberale i bankare da predlažu mjere štednje, a predlažu smanjivanje vaših socijalnih, mirovinskih ili radnih prava.
Doba formiranja ovog stručnog konsenzusa se poklopilo s vremenom kada USAID u suradnji s kojem smo uspostavili OMF-ove izlazi s novim dokumentom o njihovom funkcioniranju. Taj izvještaj iz 2011 godine završava riječima:
„Mirovinska reforma (OMF) se bavi promjenama naših pogleda na budućnost, o promjena kulturnog razmišljanjam po kojima mi ovisimo o državnom socijalnom sustavu kada taj sustav može limitirati naš gospodarski rast zbog starenja stanovništva. Taj cilj je važniji od pitanja troškova i povrata uloženog”
U ponedjeljak ćemo u posljednjem iz tekstova iz ove serije govoriti o utjecaju Obveznim mirovinskih fondova na naše mirovine.