Quantitative easing
Kako bi se spriječilo korištenje zloglasnog pojma tiskanje novca izmišljen je financijski pojam quantitative easing. U teoriji i praksi postoji razlika između ovih pojmova, ali oboje izazivaju inflaciju.
Osnovna razlika između klasičnog tiskanja novca i quantitative easing je u čijim rukama taj novac završava. Kod tiskanja novca on najčešće završava u rukama stanovnika što odmah dovodi do inflacije. Kod quantitative easing novac završava u rukama financijaša i korporacija pošto teoretski oni taj novac dobiju ni za šta. U teoriji Središnja banka kupuje obveznice i druge financijske produkte u zamjenu za tiskani novac.
To darivanje „tiskanog novca” bankama i korporacijama potom rezultira povećanom vrijednošću svih dionica na tržištu i povećanom cijenom nekretnina. Poanta bi bila da to dugo vremena ne rezultira porastom cijena hrane i proizvoda za opću upotrebu, ukratko inflacije.
S druge strane quantitative easing rezultira ekstremnim povećanjem razlika između bogatih i siromašnih. Pojednostavljeno govoreći što si bliži mjestu na kojem se tiska novac to postaješ bogatiji. Kako su obični radnici i umirovljenici od njega jako, jako udaljeni…
Kao što smo prije sada već dvije godine govorili Europska unija je samo između 2015 i 2018 tiskala ogromne količine novca. Ona ga je tiskala toliko da je svaki građanin Europske unije mogao dobiti 6 tisuća dolara i sav taj novac završava u financijskim institucijama. Nužno ovdje biva napomenuti da Europska unija praktički besprekidno tiska novac od 2009 godine i dodatno je ubrzala tiskanje u korona godinama !?
Ona je zbog ove politike tiskanja novca kojim on završava u rukama bogatih izašla s službenim izvještajem. U njemu se Europska središnja banka brani tvrdeći da je pozitivan efekat davanja novca najbogatijima veći nego negativni efekat povećanja nejednakosti. Taj izvještaj su mnogi kritizirali počevši od francuskog državnog kanala France24.
Službena pozicija Europske središnje banke (ECB) po pitanju nejednakosti je vrlo jednostavna i glasi: „Mi nismo tu da se borimo protiv nejednakosti u društvu”. To je posao vlada članica Europske unije čak i ako ECB svojom politikom stvaramo nejednakost.
Danas kada mediji govore da je do inflacije došlo zbog korone i ruske invazije Ukrajine mi ćemo samo reći da to nije istina. Prije praktički dvije godine je inflacija u SAD došla do 5 %,a vlade su tada govorile da će se sve vratiti u normalu do 2023. Sada živimo u toj 2023 godini i možemo reći puno toga, ali nikako ne da se inflacija vratila u normalni okvir.
Službena dogma Europska unije i SAD nam govori da se inflacija pojavila od nigdje pa da je svih iznenadila. Za nju nije krivo tiskanje novca !? Stvarno treba imati muda za to reći kada uzmemo u obzir da je na primjer samo SAD tiskao više 4 milijuna milijuna dolara u razdoblju 2020-2022 (slika).
Tu dogmu su ponovili i šefovi britanske središnje banke, Bank of England u tamošnjem parlamentu. Na kritike zastupnika da su tiskanjem novca i drugim pogrešnim odlukama izazvali inflaciju tamošnji guverner izjavljuje: „Došlo je do serije velikih šokova koji su na žalost stvorili inflaciju. Inflacija je potpuno nevezana s quantitative easing -tiskanjem novca” – Mi smo nevini.
Osim toga Bank of England je obavijestio javnost da su na tiskanju novca, na quantitative easing izgubili 100 milijardi funti. Pošto su oni izgubili taj novac znači da ga netko treba vratiti. Taj netko bivaju obični građani koji će ga vraćati plaćanjem poreza.
To je znači još jedna razlika između staromodnog tiskanja novca i quantitative easing. Ukratko modernom tehnologijom se novac prije svega dava bogatima čime se povećavaju ekonomske nejednakosti. Kako netko taj novac treba u stvarnosti i platiti to će učiniti siromašni koji su ujedno žrtve inflacije.
Ima li smisla što drugoga komentirati ?