Puč u Tunisu

  Puč u Tunisu ili preciznije tamošnji autopuč je prije par dana izveo demokratski izabrani predsjednik Kais Saied. On je 25 srpnja raspustio vladu, suspendirao parlament i ukinuo imunitet njegovih zastupnika.

  Naša priča o Tunisu počinje još 2011 godina kada revolucija ruši dotadašnjeg diktatora. To je bila prva uspješna revolucija kojom započinje takozvano arapsko proljeće. Potom će biti oboren egipatski diktator Mubarak,a u zapadnoj vojnoj intervenciji biva ubijen diktator Libije. Nešto slično se pokušalo izvesti u Siriji, ali tamošnji režim nije bio trul kao ovi pa i dalje stoji.

  U međuvremenu Egipat je dobio novog diktatora dok Libijom prije svega vladaju anarhija i građanski rat. Zbog toga se do danas revoluciju u Tunisu smatralo jedinom uspješnom revolucijom arapskog proljeća.

  Do revolucije u Tunisu je 2011 godine došlo zbog siromaštva i nezaposlenosti. Od tada do danas je održano nekoliko poštenih izbora i izglasan je demokratski ustav. Ukratko riječ je o političkoj reformi koju hvale zapadne demokracije. Ono što u tom hvaljenju zaboravljaju spomenuti je tamošnja gospodarska situacija.

  Nakon revolucije svi su očekivali da će nakon odlaska diktatora imati bolji život. Ne samo da se to nije dogodilo nego je došlo do potpuno obratne situacije. Nova „demokratska” vlast je bila prisiljena od strane zapada i MMF-a provesti liberalne reforme koje rezultiraju kolapsom.

  Između 2011 i 2019 godine, znači prije izbijanja korona pandemije došlo je do gospodarskom sloma Tunisa. BDP po stanovniku se bio urušio čak 22 % pa možemo reći da su građani bili tako nagrađeni za uspješnu revoluciju.

  To je dovelo do novih demonstracija koje se svake godine održavaju u Tunisu. „Demokratska” vlada koja je stupila na vlast nakon takvih demonstracija 2011 godine sada šalje policiju i vojsku na „bandu”. To je tako trajalo sve do ove godine.

  Ove godine je Kais Saied koji je demokratski izabran 2019 godine odlučio demonstracije iskoristiti za svoj puč. Inače ovogodišnje demonstracije su očito  bile organizirano usmjerene protiv umjerene islamske stranke imena Ennahda.

  Zanimljivo nam zvuči da je Ennahda najveća, ali ne i vladajuća stranka Tunisa. Bez obzira na to demonstranti su se okrenuli protiv nje,a predsjednik je na osnovu toga suspendirao parlament.

  Dodatni indirektni dokazi da je riječ o unaprijed organiziranom puču nam dolaze s više strana. Same demonstracije su bile organizirane preko interneta dok predsjednika za svoj puč ne uživa podršku Tunižana. Njegova odluka o potpunom preuzimanju vlasti nije bila dočekana s oduševljenjem od strane Tunižana što ukazuje na daljnju krizu.

  Dok Tunižani ovaj puč nisu prihvatili s oduševljenjem zapad je. Njemačka i SAD prije svih su u svojim diplomatskim izjavama jasno izjavili da se po njima nije dogodio puč. Samo ga je Turska jasno osudila.

  Puč protiv prije svega islamističke stranke koja poštuje demokratsku proceduru i ustav će sigurno ostaviti dugotrajni trag. Pitanje glasi da li je to ujedno poruka drugim islamistima da izborni proces za njih nema smisla ?

  Na kraju Ennahda može postati i najveći dobitnik ovog puča. Vlada ili preciznije sada predsjednik/diktator je prisiljena sklopiti novi dogovor s MMF-om. MMF u zamjenu za novac traži daljnje privatizacije, rezanja plaća i socijalnih prava pa tko potpiše ovaj dogovor će za njega platiti cijenu.

  Sve u svemu predsjednik Kais Saied je izvršio puč, a kako će se iz novonastale situacije izvući nitko ne zna.

0 0 votes
Article Rating
Registracija
Obavijest
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Copyright © 2020 · Sva prava pridržana · Hladna Istina