Presuda europskog suda

Europski sud pravde je nakon nekoliko godina donio očekivanu presude protiv Mađarske, Češke i Poljske koji su javno izjavili da odbijaju prihvatiti migrantske kvote. Ta presuda je za sve osobe upoznate s funkcioniranjem Europske unije bila očekivana, neupitna tako da je ona bila znana i prije nego što je službeno objavljena.

U prvobitnom sporazumu Unije stvaranje Europskog suda pravde je prošlo gotovo neprimjetno, ali tokom desetljeća i desetljeća ovaj sud je postepeno ukidao temeljna prava nacionalnih sudova što se događalo, a da javnost za to nije niti znala pa je tako postao jedan od glavnih pokretača ukidanja nacionalnih prava. S potpisivanjem ugovora o stvaranju unije 1992 godine sve presude ovog suda su automatski, prikriveno postale pravna stečevina Europske unije bez da je itko osim pravnih stručnjaka to uspio primjetiti.

Posebnu zanimljivost ovom sudu daruje da u njemu niti ne trebaju sjediti suci. Hrvatski sudac na ovom sudu je Siniša Rodin kojemu u biografiji piše da je bio profesor, član povjerenstva i slično, ali ne piše da je ikada bio sudac. Slično vrijedi za sutkinju iz Španjolske, suca iz Poljske i mnoge mnoge druge. Jednostavno europski sud pravde je najviši sud u Europskoj uniji u kojemu sjede osobe koje nikada nisu bili suci. U skladu s tim mogli bi slobodno reći da je riječ o političkom, a ne pravnom sudu.

S tom izjavom da se radi o političkom sudu se neupitno slaže Marc Bossuyt, predsjednik ustavnog suda Belgije koji smatra da u Europskoj uniji imamo vladavinu, diktaturu sudaca iz Europskog suda za ljudska prava i Europskog suda pravde. On je u svojoj izjavi iz 2011 godine osudio odbijanje parlamenta da reagira na ovu vladavinu sudaca tvrdnjom da je parlament tiho prihvatio puč. Slično je bio govorio i bivši njemački predsjednik Roman Herzog koji je osudio Europski sud pravde za njegove protuzakonite odluke.

Vrativši se natrag na novu presude Europskog suda trebamo se za početak podsjetiti da su članice Europske unije nadglasavanjem odlučile da će 120.000 + 40.000 migranata koji će biti raspoređeni po članicama. Pri tom nadglasavanju Češka, Slovačka, Mađarska i Rumunjska su glasovali protiv, dok je tadašnja Poljska vlada glasovala za što će ju koštati katastrofalnog poraza na parlamentarnim izborima. Ta odluka Europske unije je bila jedinstvena u njenoj dotadašnjoj povijesti i ujedno protuustavna jer narušava osnovno pravo država članica, tko u njima ima pravo živjeti.

Nadglasane države Poljska i Slovačka su dale žalbu na Europski sud pravde pa je on prvi put protiv njih glasovao 2017 godine navodeći da odluka o raspoređivanju izbjeglica ne predstavlja zakonodavni akt nego vanrednu mjeru pa stoga ne može biti protiv ustava Europske unije. Ta presuda je sama po sebi dokazala kako je riječ o političkom sudu, ali s tim priča o migrantskim kvotama nije bila završena.

Europska komisija je odlučila da podigne tužbu na sudu protiv Češke, Mađarske i Poljske zbog njihovog odbijanja da prihvate migrante koji su im dodjeljeni po sistemu kvota 2015 godine. Te tri države su se na sudu ovaj put branile argumentom da niti jedna članica Europske unije nije prihvatila onaj broj migranata koji joj je trebala primiti pri čemu su još dodali argument da ih optuženi nisu primili iz sigurnosnih razloga. Po očekivanje te razloge je Europski sud pravde odbio i donio odluku protiv Poljske, Češke i Mađarske. U odgovoru mađarsko ministarstvo pravde je osudilo samo tužbu europske komisije, a potom i presudu pošto one nemaju „nikakvog smisla” jer je sistem migrantskih kvota obustavljen 2017 godine.