Plaće u Hrvatskoj
Namjesto Vas smo pročitali što u svojim izvještajima govori Europska unija o plaćama i socijalnim pravima u Hrvatskoj za razdoblje 2014-2018 godina.
Prije nego što počnemo s govoriti o rastu ili preciznije padu plaća u Hrvatskoj red nam je navesti osnovne ekonomske pojmove. Prvi od njih je rast plaće i rast realne plaće. U slučaju ako prosječni rast plaća u Hrvatskoj iznosi 1 %, a inflacija je 2 % tada govorimo o realnom padu plaća pošto je njihov rast bio niži od inflacije. Isto tako imamo rast plaća i rast produktivnosti.
Nominalno gledajući plaće su 2017 godine rasle u svim članicama Europske unije s izuzetkom Finske i Hrvatske. Plaće se najbrže rasle u članicama s niskim primanjima i u onima koji nisu u eurozoni što je pomoglo u smanjivanju razlika između bogatih i siromašnih članica. Povećanje nominalnih plaća je bilo najveće u Rumunjskoj, Mađarskoj, Češkoj i Baltičkim državama.
Općenito gledajući porast realnih plaća u Europskoj uniji je dao podršku potrošnji. Istovremeno porast cijena proizvoda koje građani kupuju je doveo do smanjenja rasta realnih plaća 2017 godine u usporedbi s 2016 godini. Zbog toga su realne plaće pale u 7 članica Europske unije: Austrija, Hrvatska, Italija, Finska, Grčka, Nizozemska i Španjolska).
Gledajući od početka ekonomskog oporavka u Europskoj uniji 2013 godini udio plaća u BDP-u se ubrzano povećava. Taj porast je najviše izražen u Bugarskoj, Latviji, Litvi, Estoniji i Slovačkoj. S druge strane udio plaća u BDP-u je pao u Hrvatskoj, Cipru, Malti i Sloveniji gdje je bio viši nego u EU 13. Na području EU 15 udio plaća u BDP-u je pao u prije svega Belgiji, Nizozemskoj i Finskoj.
Tokom 2017 godine najveće smanjivanje troškova plaća su imali Finska i Hrvatska (3 pps), nakon čega dolaze Irska i Malta (2 pps). S druge strane najveći porast su imali Rumunjska s 6 pps i Bugarska s 4 pps.
Za Hrvate sigurno najzanimljivije zvuči pitanje kako su prošli privatni i javni sektor po pitanju plaća i usporedba njega u Hrvatskoj i onih u drugim državama. Po podacima Europske unije Hrvatska je jedina njena članica gdje je 2017, ali i u razdoblju 2013-2016 godina došlo do pada plaća u realnom i privatnom sektoru. Nužno nam je naglasiti kako Hrvatska nije dala sve podatke Europskoj uniji kako bi se usporedila visina plaća u privatnom i javnom sektoru (isto su učinili:Austrija, Danska, Grčka, Irska i Švedska) pa postoji samo usporedba po pitanju promjene tih plaća.
Ukratko govoreći Hrvatska je jedina članica Europske unije u kojoj je tokom navedenog razdoblja došlo do pada plaća u javnom i privatnom sektoru. Iz naše perspektive najzanimljivija nam je definitivno Poljska u kojoj je došlo do pada plaća u javnom sektoru od 6.4 pps i rasta plaća u privatnom sektoru od 7.3 pps. Drugi zanimljiv slučaj nam je Rumunjske čije plaće u privatnom sektoru su porasle 30 pps, a one u javnom 10 pps.
Rezultat te politike Rumunjske o radikalnom dizanju plaća je kao što svi znamo rezultirao njenim ekonomskim preskakanjem Hrvatske koja je tako postala predzadnja u Europskoj uniji.
Razloge za ovo preskakanje svi znamo, a tiču se kontrole rasta plaća da ne kažemo ovdje smanjivanja plaća u Hrvatskoj. Ta politika plaća u Hrvatskoj se nastavila i u korona krizi pa stoga smo imali najveći pad dohotka po stanovniku u EU što nikoga od nas ne bi trebalo iznenaditi. Ako pitate zašto se to radi, da li je riječ o ekonomskom sadizmu ispravan odgovor bi trebao biti da je to komplicirano.
Hladna istina dijeli režime na one koji dižu životni standard svojih stanovnika i one koji ga spuštaju. Prvi su dobri, a drugi su loši. Pošto naša vlada svojim odlukama smanjuje životni standard ona je loša, bez obzira što će oni navesti da kontroliraju plaće kako bi se smanjio javni dug i kako bi Hrvatska ušla u eurozonu. Riječ je o njihovoj ispriki kojom objašnjavaju svoj sadizam.