Pariški mirovni sporazum
Na današnji dan 1947 godine biva sklopljen Pariški mirovni sporazum između poražene Italije i saveznika. Riječ je bila o mirovnom sporazumu kojim su Jugoslaviji, prije svega SR Hrvatskoj vraćeni njeni nacionalni teritoriji.
Po završetku Prvog svjetskog rata Italija koja se u njemu pa baš i nije proslavila anektira Istru, Zadar i dio naših otoka. Tadašnjim mirovnim sporazumom biva odlučeno da Rijeka ne uđe u sastav Italije, ali to joj nije stalo na put. Nakon nekoliko prevrata i dogovora s Jugoslavijom Italija će 1924 formalno anektirati Rijeku.
Italija je u Drugi svjetski rat bila ušla potpuno nespremna. Ona u njega ulazi iz perspektive „sada se može nešto ušićariti” s vjerom u skoru Njemačku pobjedu. Talijanska industrija je tijekom ratnih godina mogla održavati u punom pogonu samo 20 divizija pa nakon njihov uništenja u Sovjetskom savezu i Africi ona pod prijetnjom invazije vlastitog kopnenog teritorija kapitulira 1943 godine.
Talijanskom kapitulacijom 08. rujna 1943 godine nije bilo rješeno pitanje granica buduće države. Jedino što tom kapitulacijom biva riješeno je prelazak Italije iz poraženog fašističkog tabora u pobjednički, saveznički. Zbog toga su po završetku Drugog svjetskog rata započeli pregovori koji rezultiraju Pariškim mirovnim sporazumom iz 1947 godine.
Taj sporazum su potpisali s jedne strane poražena Italija, a s druge strane saveznici. Tekst sporazuma navodi da su saveznici bili: SSSR, Velika Britanija, SAD, Kina, Francuska, Belgija, Bjelorusija, Brazil, Kanada, Čehoslovačka, Etiopija, Grčka, Indija, Nizozemska, Novi Zeland, Poljska, Ukrajina i Jugoslavija. Nužno nam biva napomenuti da se Bjelorusija i Ukrajina spominju jer se tada zajedno s SSSR-om nalaze u Ujedinjenim narodima.
Članak 2 mirovnog sporazuma navodi koje teritorije će Italija prepustiti Francuskoj. Nakon njega se u članku 3 detaljno navodi kako će ići granica između Italije, Jugoslavije i Slobodnog teritorija Trsta. Članak 4 potom navodi stvaranje Slobodnog teritorija Trsta kao i granice „nove” države u odnosu na Jugoslaviju i Italiju.
Konkretno u tom sporazumu se ne navode niti Istra, niti Rijeka niti poimenično otoci s izuzetkom Palagruže. Jednostavno sve istočno od granica navedenih u sporazumu pripada Jugoslaviji, a zapadno STT ili Italiji.
Red je ovdje ujedno i navesti da članak 12 govori da Italija mora vratiti sve ukradeno kao i dati administrativne dokumente Jugoslaviji. U slučaju ako nije u stanju vratiti Jugoslaviji kulturna i druga dobra ukradena nakon 04 studenog 1918 ona ih mora nadoknaditi. Tu nadoknadu predstavljaju dobra slične vrijednosti koje će Italija ustupiti Jugoslaviji.
Nakon članaka sporazuma koji se bave Jugoslavijom dolaze onaj po pitanju Grčke. Njime biva regulirano da otočje Dodekaneza Italija ustupa Grčkoj što će priznati i Turska. To smo ovdje naveli pošto moderna Turska osporava pravo Grčkoj na ove otoke. Nužno nam je ovdje ujedno navesti da mirovni sporazum jasno govori da ti otoci moraju biti demobilizirani.
Potom dolaze mirovine točke koje govore o ukidanju Talijanskog kolonijalnog carstva kao i gubitak specijalnih prava u Kini. Nužno nam je ovdje navesti da će Italija u dogovoru s svjetskim silama ponovno upravljati Somalijom između 1949 i 1960 godine.
Slobodni Teritorij Trsta koji se ovdje spominje će postojati od 10 veljače 1947 do 25 listopada 1954 godine. Tada dio ovog teritorija ulazi u sastav Jugoslavije,a dio Italije. Konkretno u sastav SR Hrvatske ulaze Grožnjan, Buje, Brtonigla, Novigrad, Umag i Savudrija. S druge strane SR Slovenija dobiva Portorož, Piran, Izolu, Koper i Ankaran. Time završavamo priču o Pariškom mirovnom sporazumu Italije i saveznika.