Otočje Spratly
Južno kinesko more i tamošnje otočje Spratly su jedno od područja na kojima se vode borbe za svaki centimetar teritorija. Te borbe nisu dovele do objave rata i vjerojatno niti neće ako netko ne izgubi živce.
Sada već više od pola stoljeća 6 dalekoistočnih država prisvaja otočje Spratly. Svaka od njih je rasporedila vojne snage na različitim otocima ovog otočja pa je red navesti njihova imena: Sultanat Brunej, Narodna Republika Kina, Malezijska Federacija, Republika Filipini, Republika Kina i Socijalistička Republika Vijetnam.
U osnovi države prisvajaju ovo otočje na različitim principima. Brunej, Malezija, Filipini i Vijetnam prisvajaju dio otočja držeći se principa internacionalnog zakona. S druge strane obje Kine prisvajaju ovo nenastanjeno otočje pozivajući se svoju povijest.
Konkretno se Brunej i Malezija već pola stoljeća pozivaju na internacionalni zakon o moru. Po njemu veći bio otočja bi trebao pripasti Maleziji,a jedan maleni otok Bruneju.
Filipini se isto već više od pola stoljeća pozivaju na internacionalni Zakon o moru. Specifičnost filipinskog slučaja je da su dali Kinu na internacionalni sud i da je on presudio u korist Filipina. Tom presudom donesenom 12.07.2016 biva odlučeno da Kina nema nikakva legalna prava na otočje Spratly.
S druge strane Vijetnam tvrdi da je otočje bilo u posjedu Francuskog Vijetnama. U skladu s tim po stjecanju neovisnosti od Francuske Vijetnam je naslijedio otočje. Sljedeći tu logiku Vijetnam je proglasio Filipine okupatorom dijela njegovog otočja dok je istovremeno imao okršaje s Kinom.
Na kraju je red spomenuti i slona u staklarni, Kinu. Obje Kine tvrde da su njihovi ribari stoljećima koristili ovo otočje i da se ono od 15 stoljeća nalazilo pod njihovom kontrolom. Još iz vremena Deng Xiapinga Narodna Republika Kina se ovdje ponaša „problematično”.
U siječnju 1988 godine vrlo dobro znajući da nemaju nikakva legalna prava na otočje Spratly Peking je tamo počeo graditi vojnu bazu. To je dovelo u ožujku te godine do prvog oružanog sukoba kada je Narodna Republika Kina potopila dva vijetnamska ratna broda.
U pokušaju unutarpolitičkog legaliziranja svoje pozicije Peking donosi 1992 godine novi nacionalni zakon o moru. Taj zakon mu je omogućio da okupirane otoke pravno gledajući proglasi svojim teritorijem. Podrazumjeva se da to nitko ne priznaje.
Nitko ne priznaje kinesko prisvajanje ovog otočja zbog udaljenosti. Otočje Spratly je udaljeno od obale Vijetnama, Filipina, Malezija i Bruneja manje od 200 milja. S druge strane ta udaljenost do obale Kine iznosi više od 400 milja pa stoga tu Kina ne bi smjela imati ikakva prava. U određenom smislu Kina na otočje ima ista prava kao što Slovenija ima na Savudrijsku valu i Jadransko more između Hrvatske i Italije.
Kina tu nema nikakva legalna prava, ali ima prava vojne sile. Te arogantne pozicije ništa bolje ne prikazuje od svađe s Indonezijom. Otočje Natuna je neupitni teritorij Indonezije što priznaje i Kina. Bez obzira na to pozicija Pekinga je da more oko ovog otočja udaljenog 700 milja od Kine pripada njoj.
Tim svojim arogantnim pozicijama Narodna Republika Kina vrlo uspješno tjera sve dalekoistočne države u smjeru SAD-a. Iz kineske pozicije, iz pozicije Središnjeg kraljevstva ta politika ima logike, ali iz pozicije 20/21 stoljeća baš i ne !?