Obustava proizvodnje narodnih automobila

Tokom posljednjih nekoliko godina Europska unija je donijela bezbroj zakona kojima se ukida pokretljivost njenih građana, kojima će se u bliskoj budućnosti onemogućiti svima nama kupovina automobila. Najčešći razlog za ovu odluku se temeljio zaštita prirode, zaštita kvaliteta zraka u gradovima,a sada se govori i o spašavanju ljudskih života.

Taj posljednji razlog je ujedno i najlicemjerniji od svih pošto je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća bila donesena odluka o podršci dizel vozilima. Ta podrška se temeljila na navodnoj zaštiti prirode s punim razumjevanjem da će dizel zbog svoje „toksičnosti” dovesti do značajnog porasta smrtnih slučajeva. Realno gledajući to nije bila riječ o zaštiti prirode nego zatvaranja europskog tržišta za normalna benzinska vozila proizvedena na drugim kontinentima.

Kada sada skočimo iz 1990 u 2019 godine otkriti ćemo da je prioritet Europske unije postala zaštita ljudskih života, normalno pod uvjetom da u to želimo vjerovati. Europski zakon donesen 2019 godine koji će na snagu nastupiti 2022 određuje da sva nova vozila koja će se prodavati od te godine moraju imati 30 tehnoloških dodataka koji bi trebali zaštiti živote. Ti skupi dodaci koji bivaju ugrađene će navodno spasiti oko 1.200 života godišnje na teritoriju Europske unije gdje živi više od 500 milijuna stanovnika tako da je potreba njihove ugradnje, cost/benefit analiza više nego upitna. Nekoliko različitih procesora, kamera, radara i sličnog koji bivaju ugrađeni u nova vozila 2022 su: laser koji gleda udaljenost od susjednog vozila, automatsko kočenje, upozorenje na mrtvi kut, upozorenje na umor vozača, crna kutija, sustav kontrole vožnje nizbrdo, pomoć kod parkiranja i slično. Sigurni smo da je svima nama prilično jasna cijena tih sustava i utjecaja na cijenu automobila !?

Kako su eurokrati očito došli do zaključka kako će čak i nakon ovih tehnoloških dodataka previše europskih građana izgleda biti u stanju kupiti automobil onda su došli na ideju dizanja cijene vozila pozivajući se na ekologiju. Po isto tako prošlogodišnjem zakonu prosječni ispušni plinovi koje pušta vozilo ne smiju biti veći od 95 grama po kilometru iako je to još 2018 bilo 120.5 grama po kilometru. Osnovni problem s tim zakonom je da maleni automobili ne mogu ići ispod 95 grama po kilometru bez drastičnog porasta njihove cijene, ali u teoriji taj tehnološki limit eurokrati ignoriraju zahtjevajući da se dodatno smanji količina ispušnih plinova na 60 grama po kilometru do 2030.

Odgovor automobilske industrije na ove europske zakone tako postaje obustava proizvodnje najjeftinijih modela. Tako je Opel najavio obustavu proizvodnje svojih modela Adam i Karl, a slično je najavila PSA grupa za Peugeot 108 i Citroen C1. Daimler je s druge strane najavio obustavu proizvodnje automobila Smart u Europi i počevši od 2022 proizvodnju jedino u Kini. Najveća svjetska automobilska korporacija Vokswagen se nije ograničila na ukidanje samo jednog modela nego cijelog tuceta njih. Za početak je najavljena obustava proizvodnja modela Up, nakon čega dolaze i modeli Seat Mii, Škoda Citigo, Polo, Škoda Fabia, Seat Ibiza i Audi A1. Za kraj ovog automobilskog pokolja do kojeg dolazi zbog europskih zakona tu je i Renault od kojega se očekuje da obustavi proizvodnju modela Twingo. Neki od navedenih modela neće biti u pravom smisle te riječi eliminirani nego će ih se pokušat spasiti proizvodnjom električnog modela kao što je na primjer ranije navedeni Twingo, ali rezultat tih pokušaja je više nego upitan.