Obitelj

 Najstarija i najraširenija društvena institucija je obitelj. Ona je postojala davno prije nego što su nastale države, a postojati će koliko i čovječanstvo.

  Bez obzira na tu jedinstvenu važnost obitelji kroz povijest i sadašnjost čovječanstva zapadne liberalne demokracije su je proglasile jednim od svojih neprijatelja. Obitelj je završila među neprijateljima zajedno s nacijom pošto ona u određenom smislu predstavlja proširenu obitelj.

  Mnogi tvrde da se obitelj stvara samo radi toga da se imaju djeca, ali tom definicijom mi automatski izbacujemo rođake. Normalno poželjno je imati djecu, ali pravu obitelj ne čine samo muž, žena i djeca ako ih imaju. Pravu obitelji čine muž, žena i djeca zajedno s bratićima, sestričnama…

  To je obitelj s čijim članovima se možeš slagati ili ne i s kojima se redovno viđaš ili ne, ali koji će ti redovno pomoći. To je u pravom smislu te riječi obitelj i to je ono što je većina kršćana i ateista u zapadnim demokracijama izgubila.

  Rezultat tog gubitka obitelja je svima nama koji volimo misliti odavno očit. Svjetski primjer toga su nam prirodne smrti staraca bez bliskih rođaka. Njihova tijela policija ili susjedi nalaze mjesecima nakon smrti, a zbog učestalosti u Japanu je stvoren pojam „usamljene smrti”.

  Istovremeno u SAD koji je uvijek gradio kulturu individualizma imamo smrti iz očaja. Svi koji pratimo tamošnje događaje znamo za američke smrti iz očaja, ali ignoriramo statističke podatke. Usamljeni, neoženjeni muškarci čine 32 % stanovnika SAD i 71 % smrti iz očaja. To kao i događaji u Japanu predstavljaju prirodni rezultat razvoja društava u kojima su razbijene obiteljske vrijednosti.

  Mi u Europi isto ubrzano idemo tim putem jer baš svi trebamo raditi. To na kraju rezultira situacijom da vikend ili rijetke slobodne dane želimo potrošiti na sebe,a ne na posjet rođacima. Kada ste posljednji put sreli uživo svoju sestričnu ili bratiću, tetku ili strica koji ne žive u neposrednom susjedstvu ?

  Naše obitelji su atomizirane što nas dovodi do toga da potpuno ovisimo o poslodavcima i/ili državi. To je ono što se ciljano postiglo uništavanjem naših obitelji,a potom dolazi dogma 21 stoljeća „nemojte imati djecu”.

  Primjer te sada više ne tako nove ideologije nam daruje Morgan Stanley analitičar koji tvrdi: „Imate dijete je 7 puta gore za klimu nego 10 drugih stvari o kojima se najčešće govori”. U to dosta osoba vjeruje što će dugoročno rezultirati usamljenim smrtima na Zapadu.

  Za razliku od ove ideologije mladi instinktno znaju da obitelj predstavlja jedan od osnovnih smisla života. Oni njeguju obiteljske vrijednosti i nisu izgubili osjećaj za obitelj niti u Hrvatskoj niti u Poljskoj. To nam konkretno ukazuje i ispitivanje javnog mijenja mladih Poljaka koji ukazuje da oni sanjaju bračni život, sanjaju obitelj.

  Te mlade Poljake u njihovom prirodnom razvoju podržava vlada, dok naša to pitanje dobrim dijelom ignorira. Za razliku od nje vlade kao na primjer ona u Velikoj Britaniji otvoreno podržavaju protuobiteljske vrijednosti.

  Na te različite pozicije vlada po pitanju obiteljskih vrijednosti moramo nadovezati medije koji ih neprekidno napadaju. Obiteljski život nije takav kakvim nam se često medijski prikazuje. Obitelji su sidro utjehe i mira, mjesta pripadanja i mjesta podrške, izvor privrženosti i ljubavi.

  To je ujedno ono što su zapadne države izgubile i ono zbog čega trebamo biti ljubomorni na muslimanske zajednice. Mi smo obitelj u pravom smislu imali još krajem 19 i početkom 20 stoljeća (slika), ali sada više ne i to izgubljeno blago trebamo vratiti.