Njemačka je europski bolesnik
Krajem 20 stoljeća Njemačka je bila netočno proglašena europski bolesnik. Ona to tada nije bila jer se „potrošila” na aneksiju, ali danas je. Njemačka je europski bolesnik zbog cijelog tuceta razloga.
Razlozi za to su istovremeno migrantska, industrijska, energetska i na kraju krajeva politička kriza koje ju potresaju. Te krize koje ju potresaju ćemo sada prolaziti jednu po jednu da bi razumjeli tamošnje probleme.
Službena državna politika nam govori da migranti dolaze u Europu kako bi radili, kako bi svojim radom financirali naše socijalne politike. To biva jedna od laži koje nam govore pošto njemački podaci govore potpuno suprotno. Oni govore da više od 50 % socijalne pomoći u Njemačkoj dobivaju migranti, a ne Njemci.
Riječ je o podacima koji nam govore da migranti iz državnog proračuna dobivaju 37 milijardi eura godišnje. Tu možemo dodati i još 13 milijardi eura koje odlaze na razne druge troškove vezane s migracijom. Sve u svemu migrantska obitelj s dvoje djece u Njemačkoj dobiva od države 1400 eura mjesečno što migrantska vijeća smatraju nedovoljnim za život. Koliko inače iznosi plaća u državama iz kojih dolaze nećemo komentirati.
To iznimno iritira Njemci,a njih i praktičke sve u Europskoj uniji užasavaju industrijski podaci Njemačke. Između početka 2018 godine i srpnja 2023 industrijska proizvodnja Njemačke se smanjila za 12.2 %. Riječ je o užasavajućoj industrijskoj depresiji koja uništava tamošnje gospodarstvo i koja se još jače osjećaje u granama koje više ovise o cijeni energije. Tamo je pad u tom razdoblju iznosio 20 %.
Korporacije su izluđene politikama vlade koja se ne snalazi u trenutačnoj krizi. One ne razumiju zašto država investira, subvencionira u proizvođače procesora, a pušta druge industrijske gigante kao Basf da „propadaju”. To je ujedno i razlog zašto trećina industrijskih proizvođača Njemačke razmišlja o bijegu.
Ono što iritira korporacije i Njemce je pored ostalog odluka vlade da zatvori nuklearne elektrane. Zbog njihovog zatvaranja cijena energije je otišla gore, a dio korporacija je bacio pogled na Češku koja ih nije zatvorila. To je pored ostaloga rezultiralo općom svađom unutar vladajuće koalicije po pitanju energetskih subvencija industriji.
Na stvarnost sveukupne makrogospodarske situacije u Njemačkoj inače najbolje ukazuju analize Američke gospodarske komore i Njemačke bankovne unije. 38 % američkih korporacija smatra da je investiranju u Njemačku loša ili užasna ideja,a samo 34 % smatra da je OK. S druge strane Unija njemačkih banaka smatra da se loše gospodarsko stanje u Njemačkoj neće popraviti u sljedećih 5 godina.
Svi navedeni pojedinačni problemi Njemačke su se pretvorili u iznimni politički problem vladajuće koalicije. Vanjskopolitički gledajući Njemačka zbog svađa unutar vladajuće koalicije izgubila dominaciju u Europi, dok ju ujedno potresa unutarpolitička kriza.
Prvi dokaz te unutarpolitičke krize biva uspjeh AFD-a na regionalnim izborima. Njegova politika protivljenja primanju migranata i protivljenja zelenoj transformaciji biva podržana od sve više Njemaca bez obzira na medijske napade na stranku.
To sve počinje rezultirati ispitivanjima javnog mijenja koja ukazuju da većina Njemaca traži izvanredne izbore. Po ispitivanju javnog mijenja navodno 57 % Njemaca traži nove parlamentarne izbore kako bi država promjenila svoj smjer kretanja.
Normalno možemo uvijek otvoriti pitanje da li je riječ o stvarnom mišljenju Njemaca, ali ovdje to vjerojatno nema smisla. To nema smisla pošto Njemačke korporacije i Banke traže drastičnu promjenu državnih politika što sadašnja vlada odbija učiniti. U skladu s tim možemo zaključiti da većina stanovnika traži nove izbore koje tako brzo neće vidjeti