Njemačka i Europska unija
Posljednjih desetak dana u Europi su obilježile rasprave o odnosu Njemačke i Europske unije koje će odlučiti budućnost Europe. U javnosti su najzvučnije odjeknule riječi veleposlanika Malte u Finskoj koji je izjavio prije 74 godina smo zaustavili Hitlera. Tko će zaustaviti Merkel ? Ona je ispunila Hitlerov san nakon čega je bio primoran na ostavku. Ta njegova izjava nije bila niti originalna niti potpuno točna, ali je bila pogodila dovoljno blizu centra i o tome ćemo kasnije.
Glavni dio rasprave o budućnosti Europe je pokrenuo Ustavni sud Njemačke kada je 5 svibnja 2020 presudio da Europska središnja banka nema neograničeno pravo kupnje obveznice, mogli bi reći da nema neograničeno pravo printanja novca. Ova sudska presuda koja nije ni približno jedinstvena u povijesti Europske unije je pokrenula oluju. Ona nije jedinstvena jer su sudovi “manje važnih država” već osporavali odluke EU, ali nikada ustavni sud Njemačke.
Njemački sud kojim je predsjedao sudac koji se već danas nalazi u mirovini je presudu donio glasovanjem 7:1 tako da je ona po ovom pitanju neupitna dok je objašnjenje presude još dodalo sol na ranu. Objašnjavajući presudu sud je još optužio Europski sud da se bavi stvarima, da donosi presude iznad svojih zakonskih ovlasti ili u prevodu da se ponaša protuzakonito, protuustavno.
Odgovarajući na ovu presudu Europska komisija je izjavila da se zakoni Europske unije i odluke Europskog suda nalaze iznad nacionalnih sudova,a slično je naveo i Europski sud pravde. Taj sud u kojemu pored ostalih sjede i osobe koje nikada ranije nisu bili suci je izjavio da se europski zakoni moraju provoditi jednako na svom EU teritoriju,a jedino Europski sud pravde može interpretirati europske zakone.
Osnovni problem koji se pojavio s ovim presudama postaje nužnost Njemačke središnje banke da se pridržava odluka Njemačkog ustavnog suda, dok istovremeno ta presuda ne obvezuje Europsku uniju. U skladu s tim od kolovoza 2020 Njemačka više neće moći učestvovati u kupovanju obveznica, u financiranju drugih članica. Drugi problematični dio presude njemačkog suda je da on otvaranje pitanje da li se odluke Europske unije i Europskog suda pravde donose u skladu s europskim zakonima ili ne. U određenom smislu ta odluka je istovremeno i dokaz da se pravni teror Europskog suda pravde u kojemu sjede i osobe koje nikada ranije nisu bili suci popeo na vrh glave i Njemcima.
Iz neNjemačke perspektive ovaj pravni sukob se na kraju ne svodi na novac nego se svodi na smjer kretanja Europske unije. Da li će se ona pretvoriti u Sjedinjene Države Europe kao što to priželjkuje Ursula von der Leyen i eurofili ili će se slušati želje građana koji se protive toj ideji.
Najzanimljivije za nas svih ispadne da na kraju Njemačka koja najviše profitira od Unije ovom ustavnom odlukom protivi stvaranju Sjedinjenih Država Europe. Riječ je o Njemačkoj šizofrenoj situaciji u kojemu je njena vanjskopolitička strategija po riječima John Van der Kiste-a još od vremena posljednjeg cara Wilhelma II, preko Adolfa Hitlera pa sve do Kohla stvaranje Njemačke Europe (knjiga:Wilhelm II:Posljednji car Njemačke) našla u sukobu s vlastitim fiskalnim fundamentalizmom.
Rješenje ovog sukoba Njemačke i Europske unije će rezultirati konačnom odlukom da li će Europska unija postati centralizirano carstvo eurokrata ili će biti savez država. To je skužio i George Soros koji je 6 dana nakon donošenja odluke Ustavnog suda Njemačke izjavio da bi ona mogla predstavljati kraj sadašnjeg oblika Europske unije.
[…] koja će odlučiti budućnost Hrvatske i svih drugih članica. Riječ je o bitki koja započinje u svibnju 2020 i do danas nije […]