Nixon u Kini

  Na današnji dan se obilježava pola stoljeća od početka otvaranja Kine. Nixon u Kini govori o tom trenutku koji mijenja tadašnju geopolitičku situaciju i koji dovodi do propadanja zapada.

  Nakon 20 godina duge vladavine Mao Ce-tung je 1970 godine doveo komunističku Kinu u slijepu ulicu. Njegov režim se nalazio u indirektnom sukobu s SAD i direktnom s Sovjetskim savezom. Taj oružani sukob s SSSR-om 1969 godine je prisilio Kinu da odustane od ideološke kritike kapitalizma i SAD-a.

  S druge strane u SAD-u je predsjednik Nixon uvidio da je Kina ostala bez strateških opcija. Praktički odmah nakon što je došao na vlast on govori o mogućnosti normaliziranja odnosa s Kinom. U skladu s tim razmišljanjem poslao je svog savjetnika Henrija Kissingera u tajni posjet Kini.

  Ovaj tajni posjet, u realnost dva tajna sastanka su poslužila za dogovaranje putovanja predsjednika Nixona u Kinu. U tom svom briljatnom geopolitičkom potezu on je zaboravio riječi Napoleona koji je izjavio:„Neka Kina spava jer kada se probudi ona će protresti svijet”

  Predsjednik Nixon je sletio u Kinu 21 veljače 1971 godine i tijekom sljedećih sedam dana vodi pregovore s komunističkim dužnosnicima. Neobičnost prvog susreta predstavlja klasično komunističko brisanje nepoželjnih osoba s slika. Konkretno Mao Ce-tung je vodio pregovore s Nixonom, Kissingerom i njegovim pomoćnikom. Kako je odbio primiti ministra vanjskih poslova SAD-a onda je odlučeno da se na slikama pobriše pomoćnika Kissingera.

  Tijekom ovih sedmodnevnih susreta koji završavaju 28.02.1972. Kina i SAD su potpisale veći broj dogovora. Prvi od njih je onaj o normalizaciji trgovinskih odnosa dok je drugi bio o izbjegavanju kontroverznih tematika (Tajvan). Tim potezom Mao Ce-tung je sklopio protusovjetski savez s SAD i tako rješio sve svoje vanjskopolitičke probleme.

  Većina službenih analitičara opravdava potez Nixona. Oni vole navoditi da se ništa ne bi dogodilo da Nixon nije putovao 1971 godine u Kinu. Zavisno od interpretacije oni navode da bi do normalizacije došlo u vrijeme Deng Xiaopinga ili da bi se Kina sama po sebi digla.

  Klasični komentar tih analitičara glasi da je običan narod blesav kada misli da se moglo zadržati uspon Kine. Ti takozvani analitičari besramno lažu pošto svi znamo da se uspon Kine mogao usporiti. Da Kina bi neupitno ponovno postala svjetska velesila, ali bez trgovine s zapadom to se ne bi dogodilo do 2100 godine. Jednostavno zapad je za judine škude prodao svu tehnološku, gospodarsku prednost koju je imao pa sada živimo s posljedicama.

  Pola stoljeća nakon svog putovanja u Kinu Kissinger je dao intervju za Financial Times. U njemu je govorio o mogućnosti nastanka novog Hladnog rata, ali ovaj put između Kine i SAD-a. Tada je upozoravao o nužnosti dijaloga i razumijevanja između dvije strane kako bi se to izbjeglo.

  Te njegove riječi pola stoljeća nakon putovanja u Kinu govore koliko se svijet promjenio zbog Nixonovog posjeta. Kina u koju su on i Kissinger putovali 1971 godine je bila siromašna i gotovo nevažna država. Danas je ona prerasla u gospodarsku i vojnu velesilu koja trese svijet kao što je Napoleon upozoravao.

  To nam ujedno najbolje ukazuje da je zapad jednostavno zaboravio razmišljati o svojim dugoročnim strategijama. Zapad sada već desetljećima gleda samo sutrašnji profit zaboravljajući dugoročni profit. Taj kratkoročni pogled u budućnost je stvorio situaciju u kojoj je došlo do ekstremnog pada udjela zapadne ekonomije u svjetskoj.