Nitroceluloza

  Modernog rata nema bez nitroceluloze pošto se ona koristi za proizvodnju moderne verzije „baruta”. Znači nitroceluloza je osnovna komponenta koju bi svaka regionalna ili svjetska sila trebala proizvoditi.

  Naglasak je ovdje naravno bio na trebala pošto se proteklih 30 godina nitroceluloza na zapadu smatrala nevažnom. To ujedno znači da su se na Zapadu proizvodni pogoni u kojim se putem izlaganja celuloze mješavini dušične i sumporne kiseline stvarala nitroceluloza zatvarali. Ruska invazija Ukrajine je uspjela ukazati na potpuni idiotizam te odluke zbog čega sada zapadna Europa javno plače.

  Početkom ožujka tijekom sastanka u Parizu francuski predsjenik Macron se izvinjavao Zelenskom. On mu se izvinjavao da Europa ne šalje artiljerijske granate jer ih nije u stanju proizvesti pa je zamolio Ukrajince da joj oproste.

  Praktički istovremeno je europski komesar Thierry Breton kojeg smo ranije spominjali izjavio da Europa praktički nema nitroceluloze. Ona nju uvozi iz Kine tako da od nje po ovom pitanju potpuno ovisi.

  To je ujedno bio jedan od razloga zašto je još u travnju 2022. Europska unija zabranila izvoz nitroceluloze u Rusiji. Bez obzira na tu zabranu i upozorenja drugim državama Rusija 2023. uspjeva uvesti 4 000 tona nitroceluloze iz prije svega Turske i Kine. Najveći dio tog uvoza otpada na Tursku (1800 tona) dok je iz Kine uvezla oko 1300 tona.

  Osim iz autokratskih država Rusija je kupovala ovu stratešku sirovinu i na Zapadu. Tako je u Njemačkoj preko Turske bila kupila 300 tona nitroceluloze, a isto je učinila u Republici Kini i SAD. To ujedno ukazuje da vojni opskrbljivači Rusije nisu samo diktature nego i zapadne demokracije koje „pomažu” Ukrajinu. One su Rusiji prodavali one minimalne, posljednje količine koje proizvode dok su vlastite države ostavile bez njih.

  Povodom te situacije s nitrocelulozom i općenito europskom vojnom industrijom u javnost je izašao šef SAAB-a. Riječ je o korporaciji koja spada u najveće proizvođače oružja u Europi i koja proizvodi baš sve od metaka do ratnih aviona.

  U svojoj izjavi za medije on je govorio kako Europa u proizvodnji oružja potpuno ovisi od Kine. Potpuno je nevažno da li se govori o barutu i nitrocelulozi, titaniumu i avionima ili aluminiju. Sve to Europa uvozi iz Kine i slučaju da Kina zabrani izvoz u Europsku uniji ona će biti potpuno razoružana. Zbog toga je potrebno proizvoditi sirovine u Europi kao što to pokušava finska kompanija Nammo s pokušajem izrade nove vrste nitroceluloze.

  Njegova druga poanta je bila da Europa ima birokratskih problema s nabavom sirovina za oružje. U slučaju da neka korporacija želi zamjeniti na primjer ruskog proizvođača strateških proizvoda s američkim ona se 10 godina treba boriti s birokracijom. Razlog za tu birokratsku borbu su europska ekološka pravila koja „izluđuju” proizvođače.

  Naša poanta bi inače bila da europski prijatelj, europski saveznik Turska naveliko izvozi nitrocelulozu u Rusiju. Tu priču u tradicionalnim medijima nećete čuti jer je Turska naš prijatelj, nego ćete samo čuti priču o “ruskom savezniku” Kini !?