Naša dilema u Izraelu
Svojim napadom Hamas je izazvao bijes Izraela i istovremeno bijes tradicionalnih medija i stranaka. Istovremeno izraelski odgovor, izraelski rat protiv Hamasa i Gaze stvara iznimni problem zapadnim lijevo nastrojenim političkim opcijama.
Riječ je o kompliciranim problemima za moralne, etičke ljude i za dio političkih opcija iz potpuno drugačijih razloga. Za početak budimo pošteni i priznajmo da postoje dva temeljna razloga za to.
Prvi biva samo formiranje Izraela i potom zamjena stanovništva u Palestini. U doba donošenja Balfour deklaracije 1917 godine Židovi su činili između 5 i 7 % stanovnika Palestine. Trideset godina kasnije Židovi čine 32 % stanovnika Palestine i dobivaju 50% nje što dovodi do arapskog napada na Izrael.
Po završetku tih ratova pobjednički Izrael kontrolira cijelu Palestinu dok tamošnje lokalno stanovništvo najčešće ili završava u izbjeglištvu ili živi na okupiranom području. PLO koji upravlja vladom Palestinaca na okupiranom području traži da mu se omogući formiranje neovisne države. Riječ je o državi koja bi se prostirala na samo 22 % područja povjesne Palestine, ali Izrael to odbija.
Sve u svemu Izrael je stvoren na tuđoj zemlji i potom je proveo zamjenu stanovništva. To je istina koja nam se može ili ne mora sviđati, ali je riječ o neupitnoj istini.
Iz tog razloga moralne osobe koje razmišljaju svojom glavom simpatiziraju žrtve, simpatiziraju narod koji je ostao bez svoje zemlje. Ukratko one simpatiziraju Palestince i s tim pogledom su odrasle generacije Hrvata i općenito Europljana.
S druge strane europske države i SAD otvoreno podržavaju Izrael. One mu sve opraštaju i one ga podržavaju iz grižnje savjesti. Riječ o grižnji savjesti koja nastaje zbog nesprečavanja Holokausta u Drugom svjetskom ratu.
Obje pozicije koje navodimo su tradicionalne i one danas na postmodernom Zapadu gube na važnosti. Praktički svi smo svjesni onoga što je učinio Izrael i istovremeno smo uznemireni onim što se događa kod nas. Konkretno većina nas je uznemirena masovnim naseljavanjima migranata s drugih kontinenata u naše nacionalne države.
To naseljavanje je iz perspektive većine stanovnika rezultiralo neželjenim promjenama našeg društva. Ovdje ćemo sada navesti samo naše kulturološke promjene da ne bi „uvrijedili” nove sugrađane,a sve ostalo možete sami zamisliti.
Kada iz šire možemo reći makroperspektive gledamo na političku situaciju multikulturalnih društava otkrivamo klopku. Tu klopku predstavlja da praktički svaki svjetski sukob postaje i sukob unutar takvih država. Kada Turska na primjer napadne Kurde u Siriji ili Iraku to dovede do masovnih demonstracija i tučnjava Kurda i Turaka na ulicama na Njemačke.
Nešto politički slično, ali ipak različito se događa i po pitanju sukoba Palestinaca i Izraela. Arapi u zapadnoj Europi taj sukob, taj napad slave dok ga vlade osuđuju i istovremeno strahuju od društveno štetnih nereda. To po riječima Kissingera dovodi do političkog pritiska unutar države što ju paralizira. Svi koji razmišljamo smo to znali i prije njegove izjave.
Još jedna posljedica takvih sukoba što se najbolje vidjelo po pitanju napada Hamasa na Izrael je sukob na političkoj ljevici. Lijeve stranke istovremeno podržavaju Izrael i migrante pri čemu moramo spomenuti muslimane. To je stvorilo sukob unutar tih stranaka, a kao primjer njega možemo navesti onaj u Francuskoj. Tamošnja ljevica koja dobrim dijelom ovisi od glasova muslimana je odbila osuditi Hamasov napad što izaziva političke reakcije.
To što smo naveli su sve dileme koje je stvorio Hamasov napad na Izrael, napad na okupatora. On je kod istovremeno kod analitičara, običnog glasača, političara i državnika stvorio dileme koje neće tako brzo nestati.
Ta kraj ćemo samo dati savjet Izraelu da podari neovisnost Gazi. Gazu ne želi niti on, niti Egipat pa okončajmo okupaciju i dajmo joj neovisnost. Takva neovisna Gaza će u slučaju budućih napada moći biti u skladu s internacionalnim zakonom poslana u kameno doba.